AD DEUM Fra Zvonimir Pavičić: „Odgovornost župnika u Međugorju bila mi je veliki strah“
U novoj epizodi Ad Deum Podcasta gost je fra Zvonimir Pavičić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije i sadašnji međugorski župnik. U otvorenom razgovoru govori o osobnom svećeničkom pozivu, službi u svjetski poznatom svetištu, počecima ukazanja te o duhovnim plodovima koji se u Međugorju rađaju više od četrdeset godina.
Hodočasnici tijekom cijele godine
Nakon Mladifesta i svetkovine Velike Gospe mnogi bi pomislili da se Međugorje smiruje. No, fra Zvonimir naglašava da i u rujnu i listopadu vlada velika gužva.
„Hodočasnika je puno sve do sredine studenoga. Ispovjedaonice su pune, svaki dan imamo veliki broj ljudi, osobito Hrvata iz dijaspore koji žele ispovijed, misu i molitvu prije povratka na posao.“
Dodaje kako se sezona znatno produžila: “nekada bi sve popustilo krajem listopada, a danas traje do sredine studenoga. „A onda već za Božić i Novu godinu ponovno dolaze brojni hodočasnici, želeći godinu započeti s Euharistijom i molitvom.“
Ukazanja kao prekretnica
Fra Zvonimir, rođen 1989., ističe kako „pripada generaciji koja je odrasla s Međugorjem“. Podsjeća da su prva ukazanja započela 24. i 25. lipnja 1981., kada je šestero djece vidjelo Gospu.
Za tadašnje vjernike to je bio izniman događaj – prava duhovna revolucija. Ljudi su osjetili da je to nešto što nadilazi režim i politiku, nešto što dolazi od Boga. „Upravo zbog toga se Međugorje i održalo – jer su se ljudi odazvali na Gospin poziv.“
Pet duhovnih temelja
Govoreći o Gospinim porukama, fra Zvonimir podsjeća na pet „kamenova“ – duhovno oružje protiv Sotone i napasti: Euharistiju, ispovijed, Sveto pismo, krunicu i post.
„Ništa novo, to je ono što Crkva živi od početka. Gospa nas podsjeća da obnovimo vjeru i da Bog bude središte našega života.“
Naglašava i da „kad dođeš u Međugorje, nema muzeja ni znamenitosti – imaš molitvu. Srce Međugorja je Euharistija. Gospa je rekla da nam je bliža u Euharistiji nego za vrijeme ukazanja. Zato je ona središte života vjernika i središte Međugorja.“
Uz to, ističe važnost molitvenih mjesta – Brda Ukazanja, Križevca, Plavog križa, crkvenog dvorišta i kapelice klanjanja. „To su prostori molitve, obraćenja i novih početaka za hodočasnike iz cijeloga svijeta.“
Stav Crkve prema Međugorju
Na pitanje o stavu Crkve, fra Zvonimir objašnjava: „Crkva više ne ulazi u pitanje nadnaravnosti ukazanja, nego gleda plodove. A plodovi su jasni – obraćenja, sakramenti, produbljena vjera. Zato je dana ocjena nihil obstat, što znači da ništa ne priječi vjernike da dolaze, mole i žive poruke u Međugorju.“
Osobni poziv i prihvaćanje službe
Govoreći o vlastitom putu, priznaje da je u početku molio Boga da ga poštedi službe župnika u Međugorju.
„Imao sam ljudski strah od te odgovornosti. Ali očito je Gospa htjela drukčije. Kad služiš s braćom franjevcima i župljanima, sve je lakše. Međugorje nije moje, nego Gospino i Božje – a na nama je da služimo hodočasnicima.“
Na kraju poručuje: „Međugorje je mjesto gdje je nebo dotaknulo zemlju. Gospa nas vodi svome Sinu, a ključ svega je obraćenje i Euharistija. Nemojte ništa izbaciti iz života, nego ubacite ono što nedostaje – molitvu, post, ispovijed, ljubav prema Bogu. Tada će i život biti ispunjen.“
Video: Ad Deum Podcast
