Potrošačka korpa u Bosni i Hercegovini dosegnula je rekordne razine, dodatno produbljujući socijalne razlike i pojačavajući financijski pritisak na građane. Prema posljednjim podacima, sindikalna potrošačka korpa za lipanj 2025. godine u Federaciji BiH iznosila je 3.180 KM, dok je u svibnju u Republici Srpskoj dosegnula 2.738 KM – najviši iznos zabilježen u posljednjih deset godina.
Unatoč povremenim pokušajima kontrole tržišta, mjere vlasti ne donose očekivane rezultate. Cijene osnovnih životnih namirnica i usluga nastavljaju rasti, a troškovi života daleko nadmašuju rast plaća. Gotovo polovica mjesečnih izdataka i dalje se troši na prehranu, dok su stanarine, režije i druge životne potrebe u stalnom porastu.
“Imamo najveći iznos potrošačke korpe otkako se provode ove analize. Rast troškova više ne prati rast plaća” upozoravaju iz sindikalnih organizacija oba entiteta.
Božana Radomir iz Saveza sindikata Republike Srpske istaknula je kako čak dvije trećine radnika svojim plaćama ne može pokriti ni polovicu mjesečnih troškova života. Istovremeno, inflacija – koju sindikati opisuju kao “uvoznu i trajnu” – kontinuirano nagriza standard građana još od kraja 2021. godine.
Sve veći broj građana pokušava se prilagoditi teškoj situaciji kupujući manje količine, tražeći popuste i izbjegavajući trgovine koje, kako navode, koriste „trikove” u određivanju cijena. – Pola kilograma kave košta 15 maraka, kilogram 30. Svaki dan nova cijena – kaže stanovnik Banje Luke.
Trgovci poskupljenja pravdaju rastom operativnih troškova, poreza i cijena energenata, no ekonomske analize pokazuju da realni ulazni troškovi ne opravdavaju drastične skokove maloprodajnih cijena. I dok građani sve teže spajaju kraj s krajem, prihodi trgovaca i državnog proračuna – osobito po osnovi PDV-a – bilježe rekordne iznose.
Predsjednik Udruženja potrošača “Zvono” iz Bijeljine, Jovan Vasilić, upozorava na alarmantno stanje, dok resorni ministar trgovine i turizma RS Denis Šulić tvrdi da inspekcije redovno nadziru poslovanje trgovaca te da „marže ne prelaze zakonski dopuštene granice”.
Međutim, u praksi građani ne primjećuju stvarne pomake. Dosadašnje mjere – od ograničavanja marži do bojkota određenih proizvoda – nisu donijele dugoročan učinak. Sve više ekonomskih analitičara i sindikalista zaključuje da rast cijena više nije rezultat tržišnih fluktuacija, već planski i sustavno vođen proces koji svakodnevno ugrožava egzistenciju tisuća obitelji.
U društvu u kojem životne potrepštine postaju luksuz, a rad ne garantira dostojanstven život, sve je manje prostora za optimizam bez odlučnih i sustavnih promjena u ekonomskoj i socijalnoj politici.
www.brotnjo.ba
