BLAGOVIJEST Svetkovina Navještenja Gospodinova i početak otajstva utjelovljenja

Blagovijest, odnosno svetkovina Navještenja Gospodinova, jedan je od najvažnijih datuma u kršćanskoj liturgijskoj godini. Slavi se 25. ožujka i podsjeća na trenutak kada je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji da će začeti i roditi Sina Božjega.

Povijesni razvoj svetkovine

Korijeni ove svetkovine sežu u razdoblje prije Efeškoga sabora 431. godine, kada je potvrđena dogma o Mariji kao Bogorodici. Pouzdani tragovi njezina slavljenja na današnji datum nalaze se već u 6. stoljeću, u propovijedi biskupa Abrahama iz Efeza.

Prema liturgičaru Adolfu Adamu, još od 3. stoljeća proljetni ekvinocij (25. ožujka) imao je posebno značenje. Smatran je „prvim danom stvaranja“, ali i simboličnim danom Kristova rođenja i smrti. Kada je Božić ustaljen na 25. prosinca, prirodno je bilo da se Navještenje – odnosno Kristovo začeće – slavi točno devet mjeseci ranije.

Nazivi i značenje svetkovine

U starim crkvenim zapisima, poput Liber pontificalis, ova svetkovina nosila je više naziva:

• Navještenje Gospodinovo
• Začeće Kristovo
• Utjelovljenje Kristovo
• Navještenje Marijino

Današnji službeni naziv utvrđen je dokumentom Opća načela o liturgijskoj godini i kalendaru iz 1969. godine, čime se naglašava i Kristološka i Marijanska dimenzija blagdana.

Biblijska poruka Blagovijesti

Temelj Blagovijesti nalazi se u Evanđelju po Luki (Lk 1,26-38). Opisuje susret Marije i anđela Gabrijela te ključni trenutak u povijesti spasenja.

Bog, iz ljubavi prema čovjeku, šalje svoga Sina koji će se utjeloviti i roditi od žene – bez sudjelovanja muškarca. Marija, iako u početku zbunjena, prihvaća Božju volju riječima:

„Neka mi bude po riječi tvojoj!“ (Lk 1,38)

Time započinje otajstvo utjelovljenja – trenutak kada Bog postaje čovjek.

Ispunjenje starozavjetnog obećanja

Crkva u ovom događaju prepoznaje ispunjenje proroštva iz Knjige proroka Izaije:

„Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!“ (Iz 7,14)

Ime Emanuel znači „S nama Bog“, što upravo opisuje Isusovo utjelovljenje i Božju prisutnost među ljudima.

Liturgijsko obilježavanje

Blagovijest se najčešće slavi u korizmenom vremenu. Ako padne u Veliki tjedan, njezino slavlje premješta se na prvi ponedjeljak nakon Vazmene osmine.

Poseban liturgijski trenutak događa se tijekom molitve Vjerovanja, kada vjernici kleknu na riječi:

„I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom.“

Time se naglašava dubina i važnost ovog otajstva, prenosi Katolički tjednik.

www.brotnjo.ba