Rasprava o tome koliko su djeca podložna brendovima počinje već u nižim razredima osnovne škole. Dok jedni roditelji tvrde da djecu zanima isključivo igra, drugi upozoravaju da se u učionicama već stvaraju „klanovi“ te da se pojedinci ismijavaju jer ne nose popularne marke poput Nikea ili Adidasa, prenosi Crna hronika.
U pričama roditelja nalaze se raznolita iskustva: neki prvašići u školu dolaze u jednostavnim trenirkama, nesputani željom da se uklope, dok drugi osnovci ponosno pokazuju „originalne tenisice“ i izazivaju opće uzbuđenje među vršnjacima. U nekim razredima, djeca već s deset ili jedanaest godina jasno razlikuju „markirano“ od „običnog“.
Vrijednosti iz kuće
Mnogi roditelji ističu kako djecu uče da „odijelo ne čini čovjeka“. Kažu da je važnije naglasiti čistoću, urednost i osobni stil nego sam brend. Neki priznaju da povremeno kupe skuplji komad odjeće – zbog udobnosti, popusta ili kvalitete – ali naglašavaju kako to ne smije postati pravilo.
Iskustva iz školskih razreda s uniformama pokazuju da je tada pritisak znatno manji, a fokus djece ostaje na nastavi i igri. Ipak, i bez uniformi postoje primjeri razreda u kojima se nitko ne obazire na etikete, što potvrđuje da ključnu ulogu uvijek ima odgoj u obitelji.
Kako roditelji odgovaraju na pritisak
Roditelji koji nemaju problema s brendovima navode tri stvari:
- dosljedna poruka da je urednost važnija od etikete,
- otvoreni razgovor o tome da vrijednost čovjeka nije u cijeni odjeće,
- jasno postavljanje granica i planiranje budžeta.
S druge strane, oni koji se suočavaju s pritiscima vršnjaka oslanjaju se na dogovor s učiteljima, poticanje empatije među djecom te „odgoj primjerom“ – odrasli izbjegavaju ismijavanje tuđe odjeće, ne ističu brendove i kupovinu ne pretvaraju u statusni simbol.
„Dijete će uvijek naći razlog da se nekome ruga. Poanta odgoja je naučiti svoje da to ne radi i da fura svoj stil“, poručuje jedna majka.
Poruka je jasna
„Markirano samo po sebi ne odgaja – odgajaju ljudi. Kada iz kuće dolaze jasne i dosljedne poruke, djeca manje gledaju etiketu, a više čovjeka u odjeći“, kaže Mirza iz Sarajeva.
Tamo gdje društveni pritisak postane prejak, rješenje mogu biti otvoren razgovor, uključenost škole i – gdje je moguće – školske uniforme koje smiruju utrku za statusnim simbolima.
Bez obzira na okolnosti, dvije lekcije ostaju ključne: ne rugati se drugima i ne mjeriti vlastitu vrijednost kroz etiketu na odjeći.
