DORIS VLAŠIĆ Borba protiv vršnjačkog nasilja nije izbor, nego odgovornost svih nas
Povodom Dana ružičastih majica, koji je obilježen u srijedu, a ujedno se u svijetu prepoznaje kao Međunarodni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja, ponovno je u fokus stavljeno pitanje sigurnosti djece i mladih u odgojno-obrazovnim ustanovama. Ovaj dan svake godine podsjeća na važnost prevencije nasilja te potiče škole, roditelje i širu zajednicu na sustavnije djelovanje u izgradnji sigurnog i poticajnog okruženja.
U razgovoru za portal Bolji Ljubuški, kolumnistica i našeg portala Doris Vlašić, magistrica psihologije i diplomirana pedagoginja te dječja i adolescentna integrativna psihoterapeutkinja pod supervizijom, istaknula je kako je borba protiv vršnjačkog nasilja profesionalna i moralna obveza svih odraslih. Na temelju višegodišnjeg iskustva u sustavu odgoja i obrazovanja, ali i u privatnoj praksi, podijelila je jasne i primjenjive smjernice za roditelje, škole i širu zajednicu.
Vršnjačko nasilje nije „dječji sukob“
Prema riječima Doris Vlašić, vršnjačko nasilje ne smije se banalizirati niti tretirati kao prolazni dječji sukob koji će se sam od sebe riješiti. Svako ignoriranje prijave nasilja, naglašava, šalje djetetu poruku da njegovo dostojanstvo nije važno te da je nasilje dopušteno.
Djeca imaju pravo na sigurno, poticajno okruženje ispunjeno poštovanjem, razumijevanjem i podrškom. Šutnja i nepostupanje odraslih mogu ostaviti dugoročne emocionalne i psihološke posljedice na dijete koje trpi nasilje.
Odgovornost cijele zajednice
U prevenciji i suzbijanju vršnjačkog nasilja ključnu ulogu imaju roditelji, ali i svi koji rade s djecom – odgojitelji, učitelji, nastavnici, stručni suradnici, treneri i mediji.
Roditelji, kao osobe koje najbolje poznaju svoje dijete, prvi mogu primijetiti promjene u ponašanju. Povlačenje, izbjegavanje škole, učestale glavobolje i drugi psihosomatski simptomi mogu biti jasni znakovi da dijete prolazi kroz težak period. U takvim situacijama važno je odmah uspostaviti suradnju sa školom kako bi se pravodobno reagiralo.
Škole, ističe Vlašić, moraju dosljedno primjenjivati jasna pravila ponašanja i reagirati na svaki oblik nasilja. Samo sustavnim i strukturiranim pristupom moguće je smanjiti pojavu vršnjačkog nasilja i izgraditi pozitivnu školsku klimu u kojoj djeca osjećaju pripadnost i sigurnost.
Atmosfera povjerenja počinje u obitelji
Sigurno okruženje u kojem učenici bez straha prijavljuju nasilje započinje u obitelji. Kontinuirano građenje povjerenja i otvorene komunikacije temelj su zdravog odnosa roditelja i djece.
Roditelji bi, uz interes za školske obveze i postignuća, trebali pokazivati interes i za socijalne odnose svoje djece – pitati ih kako je prošao odmor, druženje ili izlazak s vršnjacima. Dijete mora znati da se u svakom trenutku može povjeriti roditeljima, a ne tražiti podršku kod nepoznatih osoba.
Razlika između sukoba i nasilja
Važno je razlikovati običan vršnjački sukob od nasilja. U sukobu ne postoji namjera povređivanja niti neravnoteža moći. Djeca tada argumentiraju svoje stavove, pregovaraju i pronalaze rješenja bez trajnih posljedica.
S druge strane, vršnjačko nasilje uključuje namjeru nanošenja štete, ponavljanje i nerazmjer moći između počinitelja i žrtve. Upravo zato je ključno da odrasli znaju prepoznati razliku i reagirati na vrijeme.
Podrška i žrtvama i počiniteljima
Stručna pomoć potrebna je i djeci koja su doživjela nasilje i njihovim roditeljima, ali i djeci koja su počinila nasilje. Nitko ne smije biti unaprijed osuđen ili odbačen. Kroz stručni rad, podršku i edukaciju moguće je potaknuti pozitivne promjene.
Ljubav, pažnja, roditeljska prisutnost, jasno postavljene granice te zaštita djece – kako u stvarnom, tako i u digitalnom okruženju – ključni su čimbenici u prevenciji i suzbijanju nasilja.
Borba protiv vršnjačkog nasilja, poručila je u razgovoru za portal Bolji Ljubuški, nije stvar izbora nego zajedničke odgovornosti. Samo zajedničkim djelovanjem moguće je osigurati da sigurnost i dostojanstvo djece budu na prvom mjestu.
