INTERVJU Filip Kozina: „Svaki talent je dar od Boga, a svaki izazov dio puta“
Atletika je za Filipa Kozinu mnogo više od sporta – ona je način života, prostor osobnog rasta i svakodnevne borbe sa samim sobom. Svoj atletski put započeo je 2012. godine, a već tada bilo je jasno da se radi o sportašu koji u sebi nosi natjecateljski duh, brzinu i veliku želju za napretkom.
Kroz godine treninga, natjecanja i odricanja, Brotnjak je gradio ne samo sportske rezultate nego i karakter. Poseban iskorak u njegovoj karijeri bio je nastup za hrvatsku reprezentaciju na Europskom juniorskom prvenstvu u Tallinnu, što je, kako ističe, bio presudan trenutak da se atletici posveti ozbiljno i dugoročno.
U razgovoru za Brotnjo.ba, Filip otvoreno govori o izazovima trenažnog procesa, disciplini izvan stadiona, usklađivanju sporta i fakulteta, ali i o trenucima koji mu donose najveće zadovoljstvo – osobnim rekordima, sportskom napretku i osjećaju da se sav trud isplatio.
Veliku ulogu u njegovu životu ima i vjera, koja mu pomaže u trenucima pritiska, neuspjeha i važnih odluka. Filip ističe kako svaki talent doživljava kao dar od Boga, ali i da su padovi i porazi jednako vrijedni jer nose važne životne lekcije.
Gledajući unaprijed, njegov najveći sportski san je nastup na Olimpijskim igrama, no jednako mu je važno ostati vjeran sebi, svojim vrijednostima i ljudima koji ga od početka podržavaju.
Kako je započeo tvoj atletski put i koji je trenutak bio presudan da se atletici posvetiš ozbiljno i dugoročno?
Moj atletski put započeo je 2012. godine. Kao i kod većine atletičara, prvi koraci u atletici došli su sasvim prirodno jer sam još kao dijete bio izrazito brz i volio sam natjecanje. Već od prvih treninga osjetio sam da je atletika sport u kojem se pronalazim i u kojem mogu dati svoj maksimum. Kroz prva natjecanja, pripreme, medalje, uspjehe, ali i prijateljstva koja sam stekao putem sporta, moja ljubav prema atletici stalno je rasla. Presudan trenutak kada sam shvatio da se želim ozbiljno i dugoročno posvetiti atletici bio je onaj kada sam se kvalificirao na Europsko juniorsko prvenstvo u Tallinnu u Estoniji, gdje sam imao čast nastupati za hrvatsku reprezentaciju. Taj nastup dao mi je dodatnu potvrdu da sam na pravom putu.
Koji dio trenažnog procesa smatraš najzahtjevnijim, a koji ti donosi najveće zadovoljstvo i dodatnu motivaciju?
Najzahtjevnijim dijelom trenažnog procesa smatram disciplinu izvan samog treninga, a posebno zdravu i pravilnu prehranu, koja je ključna za napredak i oporavak svakog sportaša. Osim toga, veliki izazov predstavlja i usklađivanje sportskih obveza s fakultetskim obvezama, s obzirom na to da sam student građevine. Ipak, najveće zadovoljstvo i motivaciju donose mi trenuci kada sav trud i odricanja dođu na naplatu – bilo kroz uspješno položen ispit, osobni napredak na treningu ili ostvarenje novog osobnog rekorda na natjecanju. Upravo ti trenuci daju mi snagu da nastavim raditi još jače.
Na koji se način nosiš s pritiskom natjecanja, osobito u razdobljima kada rezultati ne dolaze odmah?
Pritisak natjecanja sastavni je dio sporta i s vremenom sam naučio prihvatiti ga kao dio procesa. Postoje razdoblja kada, unatoč velikom trudu, rezultati izostaju, što zna biti psihički vrlo zahtjevno. U takvim trenucima važno mi je zadržati smirenost, vjerovati u sustav rada i podsjetiti se koliko sam truda uložio u pripreme. Razgovor s trenerom, analiza nastupa i fokus na dugoročne ciljeve pomažu mi da ostanem motiviran i strpljiv. Vjerujem da se dosljedan rad uvijek isplati, čak i ako rezultati ne dođu odmah.
Koliko ti podrška obitelji, trenera i šire zajednice znači u izgradnji sportske karijere i osobnog razvoja?
Podrška obitelji, trenera i ljudi iz moje okoline ima izuzetno važnu ulogu u mom sportskom i osobnom razvoju. Oni su tu u trenucima uspjeha, ali još više u teškim razdobljima kada je potrebna dodatna motivacija i razumijevanje. Njihova vjera u mene često mi daje dodatnu snagu i samopouzdanje te me potiče da budem bolji sportaš i osoba. Zbog toga sam im svima iznimno zahvalan.
Kada gledaš unaprijed, koji bi cilj ili ostvarenje za tebe predstavljalo osobni i sportski vrhunac?
Gledajući unaprijed, moj najveći sportski cilj je nastup na Olimpijskim igrama, koje predstavljaju vrhunac sportskog natjecanja u svijetu atletike. Sudjelovanje na takvom natjecanju za mene bi bilo ostvarenje dugogodišnjeg rada, odricanja i predanosti sportu. Osim sportskog uspjeha, cilj mi je i nastaviti se razvijati kao osoba, zadržati zdrav odnos prema sportu te ostati dosljedan vrijednostima koje su me dovele do sadašnje razine.
Koliku ulogu vjera ima u tvom životu i sportskom putu te na koji način ti pomaže u trenucima izazova, važnih odluka i sportskih iskušenja?
Vjera ima jako veliku ulogu u mom životu. Svjestan sam da je svaki talent dar od Boga i na tome sam Mu beskrajno zahvalan, ali sam zahvalan i na svakom neuspjehu, padu i porazu. Vjerujem da Bog ima svoje posebne namjere, koje su čovjeku često skrivene, te da je vrhunac života slijediti Njegove odluke i potpuno se predati Njegovoj svetoj volji.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti brotnjo.ba kao autora te dodati poveznicu na autorski članak.
