Na današnji dan, 9. listopada 1871. godine, u selu Paoča u Brotnju rođen je fra Didak Buntić, jedan od najznamenitijih sinova Hercegovine. Kao svećenik, prosvjetitelj i humanist, fra Didak ostavio je neizbrisiv trag u povijesti svoga naroda — osobito po svom iznimnom zalaganju za opismenjavanje i spašavanje djece u Hercegovini tijekom Prvog svjetskog rata.
Život i obrazovanje fra Didaka Buntića
Rođen kao Franjo Buntić, u Franjevački red stupio je sa samo 16 godina, kada je uzeo redovničko ime Didak. Osnovno obrazovanje stekao je u Gradnićima, Širokom Brijegu i Humcu, gdje je 1888. godine i službeno postao franjevac. Studij filozofije i teologije završio je na prestižnom sveučilištu u Innsbrucku (1890. – 1895.).
Po povratku u domovinu, posvetio se odgoju i obrazovanju mladih. Predavao je hrvatski i klasične jezike u širokobreškoj gimnaziji, kojom je kasnije i ravnao (1911. – 1919.). Upravo za njegova ravnateljevanja gimnazija je 1918. godine dobila pravo javnosti, čime je postala priznata obrazovna ustanova u tadašnjoj državi.
Graditelj, prosvjetitelj i borac protiv nepismenosti
Fra Didak Buntić nije bio samo učitelj i svećenik — bio je graditelj, vizionar i reformator obrazovanja. U razdoblju od 1905. do 1910. godine vodio je izgradnju crkve u Širokom Brijegu, koja je i danas simbol vjere i duhovnosti hercegovačkih franjevaca.
Posebno se zalagao za opismenjavanje naroda u Hercegovini krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Razvio je originalnu metodu širenja pismenosti – učitelji su bili sami učenici, koji bi, nakon što bi svladali osnovno znanje, prenosili naučeno dalje. Time je stvorio pokret koji je u kratkom vremenu znatno smanjio nepismenost u hercegovačkim selima.
Spasitelj hercegovačke djece
Najveće i najhumanije djelo fra Didaka Buntića dogodilo se tijekom Prvog svjetskog rata, kada je u Hercegovini zavladala teška glad. U tim dramatičnim vremenima fra Didak je, svjestan razmjera tragedije, pokrenuo veliku akciju spašavanja djece.
Posjetio je cara u Beču i uspio ishoditi pomoć te organizirati prijevoz tisuća djece iz Hercegovine u Slavoniju i Srijem, gdje je hrane bilo dovoljno. Prema povijesnim procjenama, spasio je oko 17.000 djece od sigurne smrti.
Zahvaljujući njegovoj upornosti, hrabrosti i vjeri, fra Didak Buntić postao je simbol dobrote, požrtvovnosti i ljubavi prema čovjeku.
Provincijal i kraj života
Godine 1919. izabran je za provincijala Hercegovačke franjevačke provincije, gdje je nastavio promicati obrazovanje i socijalnu brigu za najugroženije.
Fra Didak Buntić preminuo je 3. veljače 1922. godine na Čitlučkom polju, od srčane kapi, u 51. godini života.
U znak zahvalnosti, njegov se dan – Dan fra Didaka Buntića – obilježava 22. veljače, kao spomen na spašavanje hercegovačke djece od gladi.
Naslijeđe koje živi i danas
Fra Didak Buntić ostaje trajna inspiracija generacijama. Njegovo ime nose škole, udruge i kulturne institucije, a njegovo djelovanje prepoznato je i izvan granica Hercegovine.
Kao “hercegovački Mojsije”, fra Didak Buntić pokazao je što znači služiti narodu srcem i djelom – ostavivši iza sebe djelo koje nadahnjuje i nakon više od stoljeća.
