Fra Ivan Slišković: “Pozvani smo drugima donositi Boga, a ne sebe”
Fra Ivan Slišković, župni vikar župe Krista Kralja u Čitluku, u propovijedi je vjernike pozvao na poniznost, autentičan kršćanski život i svjedočenje vjere koje druge vodi prema Bogu.
Na početku propovijedi podsjetio je na riječi blagoslova: “Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva. Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv ti bude. Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese.”
Govoreći o evanđelju u kojem Isus upozorava na opasnost uzvisivanja, fra Ivan je istaknuo kako Krist svoje učenike i okupljeno mnoštvo poučava da se ne prave većima nego što jesu, nego da žive ponizno i iskreno. Kao primjer naveo je farizeje i pismoznance, koji su “zasjeli na Mojsijevu stolicu”, ali nisu živjeli dostojno poziva koji su predstavljali.
“Isus zapravo uči svoje učenike i sve nas da naši životi trebaju ukazivati na Krista, na Boga, a ne na nas.”
U propovijedi je podsjetio kako je Mojsije bio velik prorok, ali i čovjek poniznosti. Nije stavljao sebe u središte, nego je vodio narod Božjim putem, Božjom riječju i Božjim duhom. Za razliku od njega, farizeji i pismoznanci, kako je naglasio, voljeli su prva mjesta, počasti i priznanja.
Fra Ivan je upozorio kako ista opasnost postoji i danas. Čovjek lako može pasti u napast da sebe stavi u prvi plan, čak i kada govori o Bogu ili služi Crkvi. Posebno je istaknuo kako propovijed, služenje ili bilo koji oblik naviještanja Evanđelja nikada ne smiju postati sredstvo osobnog uzdizanja.
“Mi ljudi se vrlo lako navežemo na ljude i zapravo ne dolazimo do Krista, nego dođemo do ljudi i ostanemo kod ljudi.”
Podsjetio je i na primjer Ivana Krstitelja, koji nije upućivao na sebe, nego na Krista.
“Ja nisam taj. Onaj drugi je taj koga vi tražite. Ja sam samo glas koji će nestati. Ali On je Riječ koja ostaje i koja vas može spasiti, otkupiti i promijeniti vaš život.”
U nastavku propovijedi istaknuo je kako bi svaki kršćanin trebao biti poput putokaza koji pokazuje prema Bogu. Život vjernika, rekao je, treba biti takav da drugi u njemu ne vide samo čovjeka, nego odraz Božje prisutnosti.
Kao snažan primjer naveo je svjedočanstvo mladića koji se tri godine nije ispovjedio. Prijatelj ga je, iz ljubavi i ustrajnosti, poticao da pristupi sakramentu ispovijedi. Taj korak promijenio je njegov život, a kasnije ga je drugi prijatelj uveo u molitvenu zajednicu, gdje je doživio još dublju duhovnu preobrazbu.
Fra Ivan je poručio kako je najveće što čovjek može učiniti za drugoga upravo to da mu pokaže put prema Bogu.
“Ovom svijetu ne treba toliko nas. Ovaj svijet ne treba mene. Jedini koji može ozdraviti, iscijeliti i podići ovaj slomljeni svijet jest Bog.”
U propovijedi je posebno istaknuo poziv svakog vjernika da bude bogonosac, osoba koja u sebi nosi Boga i donosi ga drugima. Kao primjer takvog života naveo je Blaženu Djevicu Mariju, koja ne upućuje na sebe, nego na Isusa.
“Gospa cijeli svoj život ukazuje na Isusa. Poput Ivana Krstitelja pokazuje na Njega.”
Vjernike je pozvao da se ponovno vrate Kristu, osobito ako su se udaljili od Njega ili izgubili čežnju za dubljim zajedništvom s Bogom. Naglasio je kako jedino Krist daje pravi smisao ljudskom životu te kako sve prolazi, dok Božja riječ ostaje.
“Jedino je On smisao moga života. Jedini je On onaj koji vrijedi.”
Na kraju propovijedi fra Ivan je pozvao vjernike da dopuste Bogu da ih preobrazi, kako bi se u njihovu životu ostvarile riječi svetoga Pavla:
“Živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni.”
Zaključio je snažnom porukom o najvažnijem poslanju svakog vjernika.
“Što ima ljepše ili veće od toga da ti netko donese, ne nešto, ne sebe, nego samoga Boga. I što ima ljepše ili veće od toga da ti i ja donosimo drugima, ne nešto, ne sebe, nego samoga Boga.”
