U Gornjim Hamzićima, tradicija pečenja rakije i dalje živi – zahvaljujući Mili (90) i Mari (83), koji s ponosom njeguju običaje svojih predaka i prenose ih na mlađe naraštaje.
Proteklog vikenda miris domaće rakije širio se selom, a oko čak 11 kotlova okupili su se mještani, rodbina i prijatelji – uz priču, smijeh i duh zajedništva.
Reportažu s terena donosi novinar Mario Brkić za Glas Hercegovine.
Obiteljska tradicija i ponos
U dvorištu Mile i Mare, pečenje rakije nije samo posao, nego i nastavak obiteljske tradicije. Svaki kotao daje oko 6 do 7 litara rakije, a gradacija se pažljivo održava na čvrstih 40.
“Vrijeme provodimo u Metkoviću gdje smo napravili kuću. Muž je dole radio, a kćeri se udale dolje, pa smo sagradili kuće i u Metkoviću i na Pelješcu”, priča Mara, dok Mile uz smijeh dodaje:
“Imam četiri stana na Pelješcu, sve sam prenio na unuke – neću posle da se kolju!”
Radost rada i duh Hercegovine
Iako u poznim godinama, Mara ne miruje:
“I sad radim kao da mi je 20 godina. Imali smo dva vinograda, ali smo ih posikli. Ne radimo više vino, samo rakiju.”
Vino sada nabavljaju od zeta koji ima više od 5.000 loza.
“Prije smo pravili više i prodavali, ali sad smo posikli. Mile ima 90 godina, ne može on to više polivat”, dodaje uz osmijeh.
Kako se rađa dobra rakija
Na pitanje kako mladima objasniti proces pečenja rakije, Mile jednostavno kaže:
“Ovo ti je prvo i prvo – posadiš lozu. Loza naraste i počne rađat. Od grožđa se izvuče vino, a onda se stavi drop i doda malo šećera. To stoji 15 dana. Kad prokuha i sazrije – nastaviš peć rakiju.”
Više od pića – simbol života i zajedništva
U Gornjim Hamzićima, rakija nije samo piće. Ona je simbol rada, obitelji i naslijeđa koje se prenosi s koljena na koljeno.
Dok se kotlovi dime, a razgovori teku uz domaću kapljicu, osjeća se duh zajedništva koji čuva ono što Hercegovinu čini posebnim.
