U organizaciji Hrvatske akademije za znanost i umjetnost (HAZU) u BiH u utorak je, povodom Dana hrvatskog jezika, održana tribina na kojoj je naglašena važnost očuvanja hrvatskog jezika te njegova prenošenja budućim generacijama. Istaknuto je kako je jezik temelj identiteta Hrvata u Bosni i Hercegovini i nezaobilazan dio njihove kulturne i povijesne baštine, prenosi Fena.
Jezik star koliko i narod
Govoreći o povijesti i značaju hrvatskog jezika, akademik Šimun Musa istaknuo je kako hrvatski narodni jezik postoji jednako dugo kao i hrvatski narod, dok se hrvatski književni jezik razvija paralelno s početkom hrvatske književnosti.
Naglasio je kako hrvatski jezik ima kontinuitet duži od tisuću godina, s korijenima u srednjem vijeku, te se bez prekida razvijao sve do današnjih dana.
“Jezik je temeljno obilježje naroda. Bez jezika narod bi bio prazan” poručio je Musa, dodavši kako je hrvatski jezik još u razdoblju Protureformacije imao značajnu ulogu na europskoj razini.
Mjesec hrvatskoga jezika i izazovi modernog doba
Podsjetimo, Mjesec hrvatskoga jezika obilježava se od 21. veljače do 17. ožujka, u razdoblju između Međunarodnog dana materinskog jezika i obljetnice Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. godine. Cilj ove manifestacije je očuvanje materinskog jezika, narječja i bogate jezične baštine.
U suvremenom digitalnom dobu, istaknuto je, hrvatski jezik suočava se s izazovima poput sve češće uporabe stranih riječi, osobito anglizama.
“Globalizacija dovodi do nestajanja manjih jezika, zbog čega je važno pronaći modele njihove zaštite” upozorio je Musa, naglasivši ulogu obitelji, obrazovanja i čitanja u očuvanju jezika.
Tri narječja – jedno bogatstvo
Hrvatski jezik karakterizira bogatstvo triju narječja – štokavskog, kajkavskog i čakavskog – te oko 23 dijalekta. Iako se danas najviše piše na štokavskom narječju, književnost je prisutna na sva tri, što dodatno potvrđuje raznolikost i bogatstvo hrvatskog jezičnog prostora.
Značaj Deklaracije iz 1967. godine
Predsjednik HAZU-a u BiH akademik Mladen Bevanda posebno je istaknuo važnost Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, ocijenivši je jednim od ključnih dokumenata u novijoj hrvatskoj povijesti.
“Deklaracija je označila prekretnicu u borbi za ravnopravnost hrvatskog jezika i njegovo odvajanje od konstrukta ‘srpskohrvatskog jezika’” naglasio je Bevanda.
Hrvatski jezik kao “Lingua Croatica”
U svom izlaganju Bevanda se osvrnuo i na istraživanja povjesničara Stjepana Krasića, koji je proučavanjem arhiva u Vatikanu i Rimu otkrio da je hrvatski jezik u 16. i 17. stoljeću imao status međunarodnog jezika.
Naime, u vrijeme pape Klementa VIII, hrvatski jezik bio je prepoznat kao najprikladniji za komunikaciju među Slavenima. U tadašnjim zapisima opisan je kao “Lingua Croatica” – jezik kojim govore učeni ljudi, koji je blizak staroslavenskom i ima bogatu kulturnu tradiciju.
Jezik kao jamac opstojnosti
Zaključno je istaknuto kako hrvatski jezik predstavlja temeljnu nacionalnu vrijednost i ključni element identiteta Hrvata u BiH.
“Hrvatski jezik je naša prepoznatljivost, čuvar kolektivne memorije i jamac opstojnosti naroda” poručio je Bevanda, dodajući kako HAZU u BiH ostaje snažno posvećen njegovom očuvanju i promicanju.
