INTERVJU Damir Džeba: “Izborni zakon je reforma svih reformi, a dogovor triju naroda jedini put prema EU”
U vremenu snažnih političkih izazova, reformskih procesa i stalnih rasprava o položaju konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini, razgovarali smo s Damirom Džebom, predsjedavajućim Kluba Hrvata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH.
U otvorenom intervjuu Džeba govori o aktualnim odnosima unutar federalne vlasti, izmjenama Izbornog zakona, europskom putu BiH, položaju Hrvata, izazovima u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, ali i o vlastitom političkom putu koji je započeo još 1998. godine kroz Mladež HDZ-a BiH.
Poseban naglasak stavlja na važnost legitimnog predstavljanja, političke stabilnosti, gospodarskog razvoja i strateških projekata poput Južne plinske interkonekcije. Kao političar podrijetlom iz Brotnja, ističe kako ga je od samih početaka vodio osjećaj odgovornosti prema hrvatskom narodu, identitetu i prostoru iz kojega dolazi.
Kao predsjedavajući Kluba Hrvata u Domu naroda Parlamenta FBiH, kako trenutno ocjenjujete političke odnose unutar federalne vlasti i postoji li dovoljno političke stabilnosti za ključne reforme?
Usvajanje ključnih reformi, na razini BiH i Federacije BiH, bilo je na različite načine opterećeno odnosima političkih stranaka što je izravno utjecalo na političku stabilnost u kontekstu odlučivanja. Mogu reći da su na razini Federacije BiH odnosi puno bolji kada je riječ o Vladi Federacije i Parlamentu FBIH. Posljednje sjednice Doma naroda Parlamenta FBiH to i potvrđuju kada smo usvojili, između ostalog, set reformskih zakona iz oblasti SEPA (Single Euro Payments Area). To je strateški reformski paket od šest krovnih financijskih zakona koji predstavljaju potpunu transformaciju i modernizaciju platnog prometa čime se stvaraju preduvjeti za uključenje BiH Jedinstvenom području plaćanja u eurima.
U kontekstu ukupnih političkih odnosa trenutno stanje izgleda funkcionalno na površini, donose se proračuni i zakoni, ali u suštini je vrlo krhko, dugoročno nestabilno i nepredvidivo. Smatram da je rješenje u potpunom povratku međusobnom dijalogu unutar partnerstva, poštivanju načela konstitutivnosti te žurnom rješavanju Izbornog zakona kako bi se usmjerili na kapitalne infrastrukturne i gospodarske projekte.
U posljednje vrijeme često se govori o izmjenama izbornog zakonodavstva i položaju konstitutivnih naroda. Što smatrate najvažnijim pitanjem koje bi trebalo riješiti u tom procesu?
Izmjena izbornog zakonodavstva je reforma svih reformi i ostaje nam osiguranje legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda, posebice u Predsjedništvu BiH i domovima naroda na državnoj i federalnoj razini. Ističem kako trenutačna situacija u kojoj postoje dva bošnjačka člana Predsjedništva dugoročno šteti odnosima te da stabilnosti neće biti dok se to pitanje ne zatvori.
Također, smanjenje uloge OHR-a bi značilo da domaći političari moraju sami preuzeti punu odgovornost za vođenje procesa na razini države, entiteta i federalnih jedinica te donošenje odluka, bez oslanjanja na to da će raditi netko izvana odnosno iz Ureda visokog predstavnika. BiH ne može biti klasična građanska država a jedini put prema EU je dogovor triju naroda.
Najznačajnijim smatram stav i politiku SAD-a prema BiH da nema više doktrine izgradnje nacije u BiH (No more nation building policy) koji u potpunosti redefinira tridesetogodišnji pristup međunarodne zajednice u BiH. Što ovo zapravo znači? Poručuje se da stalne intervencije visokih predstavnika i nametanje odluka odvraćaju domaće politike od stvarne odgovornosti te da treba u potpunosti prestati nasilnom forsiranju neustavne unitarizacije i ‘građanštine’. Vještačko i lažno nametanje građanskog identiteta umjesto ustavne i realne pozicije triju konstitutivnih naroda s jednakopravnim statusom samo je produbilo podjele, dovodeći do institucionalnih paraliza ugrožavajući mir i stabilnost.
Hercegovačko-neretvanska županija suočava se s brojnim izazovima — od gospodarstva do odlaska mladih. Koji su po Vama prioriteti koje politika mora hitno adresirati?
Prije svega stabilizacija političkih odnosa i smanjenje radikalizacije odnosa između konstitutivnih naroda te prestanak grubih nasrtaja na institucije i simbole hrvatskog naroda. Sustavno kreiranje političke, pravne i društvene nestabilnosti ugrožava stabilnost u koji se investicije u gospodarskom sektoru trebaju razvijati a onda stvaranje opće slike stagnacije ili nazadovanja stvaraju atmosferu besprespektivnosti te se mladi stoga odlučuju na odlazak u sigurnost i stabilnost. Grubi politički nasrtaji na društveni položaj hrvatskog naroda te radikalne operacije prema katoličkoj crkvi moraju prestati.
Kako komentirate aktualne odnose između razina vlasti u BiH, posebno između federalne i županijske razine, te postoji li prostor za učinkovitiju suradnju?
Iako smo s “Trojkom” (SDP, NiP, Naša stranka), HDZ BiH i SNSD formirale partnerstvo, potpisali Sporazum o smjernicama i ciljevima djelovanja u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti u mandatnom razdoblju 2022.-2026. do provedbe najznačajnijih dijelova nije došlo. U posljednje vrijeme prečesto nedostaje izravan dogovor, a previše se pribjegava optužbama za blokade. Posebice ovdje ističem kritiku prema ‘sarajevskim političkim’ strankama (kako onima u vlasti, tako i u oporbi), u kontekstu neodgovornih politika koje zagovaraju građanski koncept s ciljem dominacije nad Hrvatima.
Što se tiče priče o ‘blokadama’ u potpunosti treba odbaciti optužbe da HDZ BiH i SNSD blokiraju institucije na državnoj razini. Podsjećam i na ranije osmomjesečno blokiranje Kluba Bošnjaka u Domu naroda PS BiH. Izostanak dubinske stabilnosti i stalna politička nadmudrivanja izravno utječu na gospodarstvo i infrastrukturu. Zbog političkih trzavica nepotrebno politiziraju čisto tehnički i razvojni projekti.
Mogu navesti i nedavni primjer graničnog prijelaza Gradiška. Nedopustivo je da se projekt u koji su uloženi ogroman novac i međunarodni napor, preko stotini milijuna eura, veže uz druga politička pitanja i drži u blokadi zbog domaćih nadmudrivanja. Također ogroman problem predstavlja i pitanje ‘državne imovine’ i blokada razvoja jedinica lokalnih samouprava odnosno gradova i općina prvenstveno. Nametnuta odluka o zabrani raspolaganja ‘državnom imovinom’ od strane visokog predstavnika napravila je ogromne probleme. To je izravan problem za domaće i strane investicije upozorio bi također da ako domaći političari nastave blokirati velike strateške projekte, uključujući cestovnu infrastrukturu oko Mostara ili energetsku diversifikaciju kroz Južnu plinsku interkonekciju RH i BiH, Bosna i Hercegovina riskira povlačenje stranih partnera i gubitak milijardi dolara investicija.
Koliko su europske integracije danas stvarni politički prioritet u BiH, a koliko tek deklarativni cilj političkih stranaka?
Pitanje europskih integracija uvijek se pozicionira kao apsolutni i strateški vanjskopolitički prioritet Bosne i Hercegovine. Međutim, kada se zagrebe ispod službene retorike i analizira stvarni napredak u odnosu na ponašanje političkih aktera, jasno se ocrtava stalna tenzija između stvarnog prioriteta i deklarativnog cilja. Iako sve političke stranke u Bosni i Hercegovini u svojim programima imaju naveden europski put kao cilj, u praksi se taj cilj prečesto svodi na deklarativnu razinu zbog unutarnjih političkih blokada i predizbornih retorika. Kada se analizira stvarna spremnost stranaka da provedu nužne reforme, uočavaju se duboke razlike.
Korištenje europskog puta za skupljanje bodova je prečesto na sceni. Političke strukture koriste europski narativ kao fasadu, dok u svakodnevnom političkom djelovanju prioritet daju uskostranačkim interesima, prebacivanju krivnje za zastoje i podizanju nacionalnih tenzija kako bi zadržale biračko tijelo. Nedostatak političke hrabrosti za teške odluke se jasno vidi. Da bi euroatlantske integracije prestale biti samo deklarativne, potreban je stvarni konsenzus oko krupnih reformskih pitanja — od vladavine prava i usvajanja pregovaračkog okvira do ustavnih i izbornih reformi koje jamče jednakopravnost i konstitutivnost naroda. Upravo na tim koracima deklarativna potpora često pada na testu stvarne političke volje. Dok je za institucije i građane europski put životni i ekonomski prioritet, za dobar dio političkih stranaka u BiH on još uvijek funkcionira kao zgodan deklarativni alat. Tek kada se retorika o “europskoj budućnosti” zamijeni konkretnim glasovanjem za reformske zakone u Parlamentarnoj skupštini BiH, europske integracije postat će stvarni, a ne samo proklamirani prioritet domaćih politika.
Vi ste dugi niz godina prisutni u politici. Kako danas gledate na svoje političke početke i što Vas je uopće motiviralo da se uključite u javni i politički život?
Prve političke aktivnosti započeo sam 1998. godine kroz Gradski odbor Mladeži HDZ-a BiH. U politiku nisam ušao zbog funkcija niti osobnih interesa, nego zbog osjećaja odgovornosti prema vlastitom narodu i prostoru u kojem živim. Motivirao me osjećaj nepravde i neravnopravnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, ali i potreba da se zaštite naš identitet, kultura, jezik i povijesna istina. Već tada bilo je vidljivo koliko su prisutni pokušaji političkog preglasavanja, relativiziranja hrvatske uloge u BiH, pa čak i iskrivljavanja povijesti i prisvajanja tradicija koje nisu autentične. Smatrao sam da šutnja nije opcija i da se kroz javni i politički rad mora braniti pravo hrvatskog naroda na jednakopravnost, legitimno predstavljanje i očuvanje vlastitog identiteta. Taj motiv me vodi i danas.
Tijekom svoje karijere obnašali ste više odgovornih funkcija. Koju biste izdvojili kao najzahtjevniju i zbog čega?
Kao najzahtjevniju dužnost izdvojio bih dužnost predsjednika Gradskog odbora Mostara. Mostar je godinama bio specifičan politički i institucionalni slučaj jer zbog diskriminacije u izbornom procesu na štetu hrvatskog naroda, što je potvrdio i Ustavni sud BiH svojom odlukom, u gradu punih 12 godina nisu bili održani lokalni izbori. U takvim okolnostima bilo je iznimno teško voditi gradski odbor bez Gradskog vijeća, bez vijećnika i bez institucionalnih mehanizama kroz koje možete izravno utjecati na procese i odluke važne za funkcioniranje grada i interese građana. Politiku ste morali voditi kroz pregovore, politički pritisak i stalnu borbu za institucionalnu jednakopravnost. Posebno zahtjevni bili su pregovori oko provedbe odluke Ustavnog suda BiH i izmjena Izbornog zakona BiH, kojima smo nakon dugog zastoja omogućili održavanje izbora u Mostaru. To nije bilo samo političko pitanje, nego pitanje demokracije, legitimnog predstavljanja i normalnog funkcioniranja grada.
Koliko Vas je iskustvo rada na županijskoj razini oblikovalo za dužnosti koje danas obnašate u federalnim institucijama?
Rad na županijskoj razini dao mi je vrlo važno iskustvo neposrednog razumijevanja problema s kojima se suočavaju lokalne zajednice i građani. Upravo kroz rad u županijskoj skupštini najbolje vidite kako funkcionira sustav u praksi, gdje nastaju problemi i koliko su važne institucije koje su najbliže ljudima. S obzirom da sam iz županijske skupštine izabran u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, te su se dužnosti jedno vrijeme i paralelno odvijale, imao sam priliku istodobno promatrati političke procese i na županijskoj i na federalnoj razini. To iskustvo mi je pomoglo da bolje razumijem povezanost različitih razina vlasti, ali i važnost zaštite ustavne pozicije županija i konstitutivnih naroda unutar Federacije BiH. Takav politički put omogućio mi je kontinuitet u radu i jasniji uvid u to kako odluke donesene na višim razinama izravno utječu na svakodnevni život ljudi na terenu.
Kada biste mogli izdvojiti jednu političku odluku ili projekt na koji ste posebno ponosni, što bi to bilo — i zašto?
Kada bih morao izdvojiti jednu od važnijih političkih odluka na koju sam posebno ponosan, onda je to projekt plinovoda Južne interkonekcije između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Riječ je o projektu koji nije važan samo u energetskom i infrastrukturnom smislu, nego i u političkom i geostrateškom kontekstu. Južna interkonekcija za Bosnu i Hercegovinu znači energetsku diversifikaciju, sigurnost opskrbe i snažnije povezivanje sa zapadnim partnerima i euroatlantskim prostorom.
Političke okolnosti oko tog projekta bile su iznimno teške. Hrvatski politički predstavnici bili su preglasani i u Vladi Federacije BiH i u Parlamentu Federacije BiH, a određena rješenja pokušavala su se nametnuti i pod snažnim međunarodnim političkim pritiscima. Prijetilo se i stavljanjem na ’crnu listu’ ukoliko se ne prihvati nametnuto rješenje. Smatrali smo da takav pristup nije bio dobar ni za odnose unutar Federacije BiH niti za dugoročnu stabilnost projekta. Posebno smo upozoravali na probleme vezane uz model upravljanja i investitora, imajući u vidu ozbiljne financijske i arbitražne probleme koje je BH Gas imao u prethodnom razdoblju. Kroz nove pregovore uspjeli smo doći do kvalitetnijeg i održivijeg rješenja te osigurati snažnije međunarodno partnerstvo i američko sudjelovanje u projektu. Upravo zato ovaj projekt vidim kao mnogo više od običnog plinovoda — on predstavlja pitanje energetske sigurnosti, političke stabilnosti i strateškog pozicioniranja Bosne i Hercegovine u suradnji sa zapadnim saveznicima.
Pri preuzimanju teksta, obvezno je navesti brotnjo.ba kao autora te dodati poveznicu na autorski članak.
