INTERVJU Luka Juričić: “Četiri puta sam doživio pucanje prednjih križnih ligamenata, ali danas uživam u nogometu – cilj mi je s Borcem osvojiti duplu krunu”
Brotnjak Luka Juričić, napadač Borca i trenutačno najbolji strijelac Premijer lige BiH, proživljava možda i najljepše razdoblje svoje karijere. Nakon godina obilježenih teškim ozljedama i dugim pauzama, konačno uživa u kontinuitetu, zdravlju i golgeterskoj formi koja je donijela osam pogodaka i dvije asistencije u uvodnim kolima prvenstva. U razgovoru za portal Brotnjo.ba otkrio je kako gleda na svoj put od prvih nogometnih koraka u rodnom Brotnju, preko teških trenutaka oporavka, do statusa prvog napadača Borca i ambicija za osvajanje trofeja.
Luka, iza tebe je odličan niz utakmica i golova – kako bi opisao svoj trenutni osjećaj i formu, i što je bilo presudno za ovakav ulazak u sezonu?
S obzirom na to koliko sam vremena kroz posljednjih nekolilo sezone izbivao zbog ozljeda, činjenica da sam zdrav me najviše zadovoljava. Kad na to nadodam da sam počeo i odigrao u svim utakmicama gotovo 90 minuta, zabio osam golova i dva puta asistirao u isto toliko utakmica u prvenstvu, sve što kažem bilo bi nezahvalno. Sretan sam u Borcu, prvi smo na tablici, ja sam prvi strijelac prvenstva, mislim da to dovoljno govori. Radio sam puno u toj dugoj pauzi koju sam imao od svibnja prošle godine. Kad si gotovo godinu dana van terena, imaš vremena za sebe i rad na svim detaljima. Na koncu, samo želim samo da sve to zajedno potraje i da na kraju osvojimo prvenstvo i odemo do kraja u Kupu.
Kao Brotnjak, s kojim si prvim nogometnim koracima krenuo u svom kraju i kada si osjetio da bi nogomet mogao postati tvoja profesija?
Otac mi se bavio nogometom, stric također, gotovo svi moji rođaci su trenirali nogomet a neki se i profesionalno bavili ovim poslom. Cijeli život sam posvećen treningu, lagao bih kad bih rekao da sam i trenutka imao nekakav drugi plan za sebe. Kad se dogodila prva teža ozljeda prednjih križnih ligamenata, dok sam imao 18 godina i igrao u sjajnoj formi za juniore Širokog, neki od bliskih ljudi su mislili da ću se okrenuti studiju ili nekoj drugoj profesiji. Ja sam bio uporan u želji da živim od onoga o čemu sanjam cijeli život i ustrajao u tom cilju. Kad se osvrnem i vidim što sam sve prošao, ni najmanje mi nije krivo.
Koliko ti je teško bilo doći do statusa prvog napadača Borca i što smatraš najvećim izazovom u Premijer ligi BiH?
Smatram da je svaka konkurencija zdrava i potrebna, a ja sam ju imao u svakoj sredini. Kad dođete u novi klub, svojim radom i profesionalnim pristupom se morate nametnuti struci. Ja sam kod oba trenera u Borcu ove sezone bio prva opcija, što govori o tome da sam radio pravilno i zaslužio svoje mjesto u momčadi, a sve sam vratio učinkom na terenu.
Imaš li neku posebnu pripremu prije utakmice koja ti pomaže da ostaneš miran i fokusiran u ključnim trenucima?
Ne vjerujem u nekakve navike ili sitne rituale prije utakmice. Volim popiti kavu, pomoliti se i predati sve u Božje ruke.
U čemu vidiš najveću snagu Borca ove sezone i što misliš da će presuditi u borbi za trofeje?
Mislim da imamo jednu pravu širinu. Na svakoj poziciji smo popunjeni s dva ili tri iskusna imema. Oslobođeni smo i europskih utakmica, za razliku od naše konkurencije u vidu Zrinjskog. To je jako važno, pogotovo kada uzmemo u obzir s obzirom da se od ove sezone igra četverokružni sistem s 36 kola i da je raspored prilično gust, uz spomenute obaveze u Kupu.
Na kojim segmentima igre najviše radiš izvan treninga – je li to realizacija, fizička priprema ili mentalna snaga?
Mislim da je upravo ta mentalna snaga i priprema moja najveća prednost. Četiri puta sam doživio pucanje prednjih križnih ligamenata i ukupno proveo gotovo pet godina izvan terena, i kad krenete cijeniti svaku sekundu na travnjaku, krenete automatski i uživati u nogometu. Naravno da s vremenom dođe i očekivano iskustvo, pa automatski neke situacije rješavate jednostavnije i bezbolnije. A danas zaista uživam, pogotovo kad se osvrnem na sve kroz što sam prošao.
Gledaš li unaprijed prema reprezentaciji ili inozemnim klubovima, i kako zamišljaš svoj put u idućih nekoliko godina?
Nikad ne gledam previše unaprijed. Nisam to radio ni u u svojim danima u omladinskom pogonu Zrinjskog i Širokog, ni danas kad igram na ozbiljnom, profesionalnom nivou. Kažem, samo da me zdravlje posluži, sve ostalo će doći. Jedino sa sigurnošću mogu reći da nakon karijere planiram započeti školovanje za posjedovanje trenerske licence. Dakle i nakon kraja karijere planiram ostati u nogometu, kad god taj kraj dođe.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti brotnjo.ba kao autora te dodati poveznicu na autorski članak.
