INTERVJU Mladen Grubišić Dundo: „Sve je krenulo iz jedne ideje i vjere u talent naših djevojaka“
Danas ženska košarka u Brotnju ima čvrsto uporište i vrijednu tradiciju, no njezini počeci sežu u teška ratna i poratna vremena početkom 90-ih godina. U središtu te priče nalazi se Mladen Grubišić Dundo, osnivač kluba koji je u početku djelovao pod imenom Imperijal, a poslije izrastao u ŽHKK Brotnjo ’94 iz Čitluka. U razgovoru za portal Brotnjo.ba govori o osnivanju kluba, prvim izazovima, sportskim uspjesima i ljudima koji su ostavili dubok trag u razvoju ženske košarke u Brotnju.
Kada se osvrnete na same početke ŽHKK Brotnjo ’94, što Vas je motiviralo da pokrenete klub i koliko je tada bilo izazovno razvijati žensku košarku u Čitluku?
Početak i osnivanje kluba, u vrijeme ratnih zbivanja u BiH, dogodio se u nekom neformalnom razgovoru između kolega iz Osnove škole Milorada Prusine, nastavnika tjelesne kulture i moje malenkosti. U razgovoru s kolegom Prusinom saznao sam da imamo talentiranih učenica, tada šestog i sedmog razreda osnovne škole u Čitluku. Tada sam došao na ideju da osnujemo prvi ženski klub, uz privolu roditelja povežemo taj talent, i klub je počeo s radom. Trebalo je registrirati klub u Mostaru te smo se, uz dogovor s pravnikom Mariom Rozićem, to i napravili. Početak rada bio je odmah na zimske praznike, u maloj školskoj dvorani u Čitluku.
Koje biste utakmice ili sezone izdvojili kao najvažnije u razdoblju dok ste vodili klub i po čemu su one ostale posebno urezane u Vašem sjećanju?
Uvijek se sjetim prve utakmice na kadetskom prvenstvu ’96 u Čitluku. Tada smo pobijedili klubove koji su dugo registrirani i koji su imali više iskustva i utakmica od nas. Tada smo postali kadetski prvaci u sezoni ’94. Pobijedili smo ekipe iz Livna i Tomislavgrada. Atmosfera na finalu bila je ludilo – kako kažu – na starom asfaltnom igralištu sadašnje dvorane, i skupilo se i staro i mlado, oko 800 gledatelja koji su nas bodrili i vodili do uspjeha. Naravno da se toga još uvijek prisjećam i tu titulu ne bih mijenjao za sve uspjehe koje smo redovito postizali u kadetskom i juniorskom natjecanju.
Koliko je bilo teško održati kontinuitet rada i rezultata u prvim godinama postojanja kluba, posebno u organizacijskom i financijskom smislu?
U radu smo imali podršku roditelja koji su ušli i u organizaciju kluba. Imali smo podršku Općine, tj. pok. Stanka Vasilja, i najvažnije – medijsku podršku pokojnog novinara Marijana Sivrića i pok. Ante Erića.
Kako danas, s ove vremenske distance gledate na svoj doprinos razvoju ŽHKK Brotnjo ’94 i ženske košarke u Brotnju?
Doprinos ŽHKK Brotnjo 94 zaista je veliki. Tada je osnivanje ženskog kluba bio putokaz osnivanju drugih klubova u Hercegovini. Poslije su se osnovali klubovi Zrinjski, Rama, Busovača, Kiseljak i Široki. Dosta sredina promijenilo je mišljenje o ženskom sportu i osnivaju se u Hercegovini ženski klubovi u košarci i rukometu. Ja sam zbog dužnosti u savezu morao izaći iz struktura kluba, preuzeo sam Udrugu sudaca i delegata KS-HB. Klub su preuzeli drugi zaljubljenici u košarku te ga organizacijski i financijski podigli na višu razinu.
Postoji li neka utakmica, igračica ili trenutak iz tog razdoblja koji posebno simbolizira duh i identitet kluba kakav ste tada gradili?
U klubu su stasale reprezentativke mlađih uzrasta Hrvatske. Utjecaj u reprezentaciji rastao je jer smo imali visoke igračice kao što su Prskalo, Sušac, Čarapina, Nakić, Miličević i druge. Moje poznanstvo s ljudima i trenerima iz reprezentacije Hrvatske, naročito s izbornicima Ciglarom i Bralićem, pomoglo je igračicama i igračima s ovih područja da dobivaju pozive u reprezentaciju. Izbornici su redovito bili informirani o kvaliteti pojedinih igračica s hercegovačkog područja. Klubovi trebaju nastaviti s radom s mlađim kategorijama – savez zaista radi sve više turnira i kvaliteta i kvantiteta klubova se povećala.
Pri preuzimanju teksta, obvezno je navesti brotnjo.ba kao autora te dodati poveznicu na autorski članak.
