Blagdan Uzvišenja Svetoga Križa obilježen je danas u Međugorju svečanom misom na Križevcu. Na tom mjestu, od podizanja križa prije više od devedeset godina, vjernici slave svetu misu, a posljednjih četrdesetak godina dolaze hodočasnici iz cijeloga svijeta. Sa svojim molitvama, zavjetima i zahvalama penju se na ovo brdo iznad Međugorja – često i bosi, sa suzama u očima – pa oštri hercegovački kamen pretvaraju u glatke oblutke. Tako je bilo i ove godine: očevi su na ramenima nosili djecu, majke molile krunicu, a uz domaće vjernike iz Hrvatske i BiH, došli su i brojni strani hodočasnici, od kojih su neki pješice pristigli iz hercegovačkih župa.
„Svako mjesto gdje se nalazi križ je sveto. I svaki put kada krenemo stazom križa mi smo na putu svetoga“, rekao je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš na početku misnog slavlja.
U homiliji je istaknuo da nas „križ vodi razmišljanju o onome koji je na njemu promijenio svijet“.
„Promijenio je svakog čovjeka koji ga hoće slijediti. U cijeloj povijesti ljudskog postojanja samo je jedan poznat po križu. Samo uz njegovo ime ide križ. Samo je s njim povezano razapinjanje. On sam jest križ! Samo je jedan okrenuo svijet naglavačke. I njegovo ime je Isus. On je provokacija, inspiracija i spasenje ovome svijetu“, poručio je fra Jozo. Dodao je kako je „svijet pun mudraca i filozofa, istoka i zapada“, ali je samo Isus pozivao na poniznost, križ i ljubav.
Naglasio je da je darivanje života „gubitak koji pobjeđuje“ i da „povijest pamti darovatelje, a ne one koji uzimaju“.
„Taj Isus iz Nazareta, taj koji je pribijen na križ ponizio je sam sebe kako bi sišao čovjeku. On ‘ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.’ (Fil 2, 6-11). Zbog te poniznosti kaže nam Pavao: ‘Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ.’ O kako velika je ta poniznost. ‘Da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.’ (Iv 3,13-17). Jednostavna je ta formula – postani Isusov prijatelj i imat ćeš vječnost. Ako je Boga poniznost dovela na zemlju, poniznost ga može dovesti i u naš život. Zato, dragi kršćani, vi imate samo jedan jedini put, a taj put se zove poniznost“, kazao je provincijal te naglasio da je Isus jedini pred kojim čovjek kleči.
„Kad se klanjamo njemu, onda se ne klanjamo ničemu i nikome drugome! Ni jednom čovjeku, ni jednoj stvari, ni jednoj vlasti, ni jednoj ideji. Ako se klanjamo drugima, onda nismo njemu! U njegovo ime mi se dižimo, nadamo se, ozdravljamo, opraštamo, oslobađamo od zla, spašavamo… Njegovo ime daje snagu! Po njegovu imenu događa se spasenje. Stoga, zazivajmo ime njegovo“, rekao je fra Jozo, osvrnuvši se i na današnji Psalam 78. u kojem stoji: „Ne zaboravite djela Gospodnjih“.
„Ne zaboravite njega! Sve možete zaboraviti i svakoga možete zaboraviti, ali nemojte njega! Ni jedna duša ne želi biti zaboravljena. Ovaj križ je tome znak. Ako njega ne zaboravite, nećete zaboraviti nijednog čovjeka. On nam uvijek daje ljude da ne hodimo sami. Ali i suprotno vrijedi: ako njega zaboravite, uzalud vam svi koje pamtite. Ostat ćemo sami. Najbolnija stvarnost čovjekova života jest ostati sam. Ne osjećati ljubav. Ne biti oprošten. ‘Nemoj me zaboraviti…’ – vapi svaki čovjek. Zato, dragi prijatelji, ne zaboravimo njega. Ako njega ne zaboravimo, sve će se posložiti kako treba. To je jednostavna formula mudrosti“, istaknuo je provincijal, podsjećajući da je križ znak oproštenja, majčinstva i predanja.
„Neka nam ovaj križ ovdje na Križevcu i svaki križ u našem domu ili oko našega vrata bude znak da slijedimo njega: da postanemo ponizni ljudi, živimo ljubav, opraštamo svima i kažemo: Gospodine, moj život je u tvojim rukama! Ja tebi vjerujem! Mi nemamo kome drugome ići, jer svijet ne oprašta. Svijet mrzi istinu! Govoriti istinu je opasno u svim vremenima, a u našem pogotovo! Svijet ubija. Taj svijet ubio je velikog čovjeka Amerike, ubio je Charlija, ubija djecu Izraela i Gaze, djecu Ukrajine, djecu Sudana, Somalije, milijune ljudi diljem svijeta. Na mnogim mjestima, na svakoj točki zemlje taj svijet ubija.
Taj isti svijet koji mrzi istinu ubio je i fra Bernardina Smoljana, koji je s međugorskim pukom podigao ovaj križ prije devedesetak godina. Nama je svaki dan dano birati, i zato birajmo njega. S njim je sigurnost. S njim je lakše biti ponizan i svjedočiti istinu. Mi birajmo njega. Krist je ljubav. Ako njega izaberemo, naš život postaje jednostavniji i mi postajemo svjedoci“, poručio je fra Jozo Grbeš, zaključivši okupljenima na Križevcu: „Kad gledate u križ, nemojte zaboraviti ljubav, a sve će vam se ostalo nadodati.“
