U Međugorju je u subotu, 4. travnja 2026. godine, u crkvi sv. Jakova svečano proslavljeno Vazmeno bdjenje – najsvetija noć kršćanske liturgijske godine, u kojoj Crkva bdije iščekujući Kristovo uskrsnuće. Kao i svake večeri, bdjenju je prethodila molitva krunice.
Vazmeno bdjenje započelo je Službom svjetla uz novi blagoslovljeni oganj, simbol Krista koji pobjeđuje tamu. Tijekom ove noći vjernici su razmatrali veliko obećanje spasenja, sadržano u Starom i Novom zavjetu – oslobođenje čovjeka od grijeha i smrti.
Nakon toga uslijedila je Služba riječi, potom Krsna služba te na kraju Euharistijska služba, čime je svečano zaključeno Vazmeno trodnevlje započeto Misom Večere Gospodnje na Veliki četvrtak. Bdjenje je predvodio međugorski župni vikar fra Ivan Hrkać.
U svojoj homiliji fra Ivan Hrkać istaknuo je kako je ova noć vrhunac kršćanske vjere, podsjećajući na događaje Velikog tjedna – od Isusova ulaska u Jeruzalem na Cvjetnicu do njegove muke i smrti na Veliki petak. Posebno je naglasio evanđeoski prizor žena koje dolaze na grob i pronalaze ga praznim.
Poručio je kako upravo ondje gdje čovjek vidi kraj, Bog započinje novo djelovanje. Uskrs, istaknuo je, donosi poruku novog početka i oslobođenja – od grijeha, tame, beznađa i nepraštanja. Naglasio je i kako je Međugorje kroz godine postalo mjesto gdje mnogi doživljavaju upravo takvo oslobođenje – „otkotrljanje kamena sa srca“.
Fra Ivan je posebno govorio o susretu s Uskrslim Kristom, ističući kako je to susret koji mijenja život. Podsjetio je na kip Uskrslog Krista u Međugorju, mjesto gdje svakodnevno dolaze hodočasnici iz cijeloga svijeta.
Istaknuo je kako raširene Kristove ruke simboliziraju poziv na otvorenost, ljubav i zajedništvo, potičući vjernike da i sami budu „ispružene ruke“ prema bližnjima, kako je na to više puta pozivala i Kraljica Mira.
Na kraju homilije podsjetio je na natpis uz kip Uskrslog Krista:
„Resurrexi et adhuc tecum sum. Alleluia!“ – „Uskrsnuo sam i sada sam s tobom uvijek. Aleluja!“
Zaključio je kako poruka Uskrsa nije samo u Kristovu uskrsnuću, nego u trajnoj prisutnosti Boga u životu svakog čovjeka – u trenucima kada toga postanemo svjesni, započinje i naš osobni Uskrs, piše Velimir Begić/Radio Mir Međugorje.
