Tijekom propovijedi u Međugorje, fra Danko Perutina župnik župe Krista Kralja u Čitluku snažno je posvjedočio o iznimnim duhovnim plodovima ovog hercegovačkog mjesta koje već desetljećima okuplja vjernike iz cijeloga svijeta. Govoreći pred okupljenima, istaknuo je kako je kroz Međugorje do danas prošlo više od 50 milijuna registriranih hodočasnika, dok je stvarni broj, prema procjenama, znatno veći.
„Ovdje nisu nahranjene Božjom riječju tisuće, nego milijuni – izravno i neizravno. Slavljeno je više od pola milijuna svetih misa, bilo je preko milijun koncelebranata, a broj i dalje svakodnevno raste. Plodovi su golemi: tjelesna i duševna ozdravljenja, obraćenja, novi i obnovljeni životni pozivi“, naglasio je fra Danko.
Svjedočanstvo američkog svećenika: put od tame do obnove
U središtu propovijedi bilo je snažno svjedočanstvo jednog svećenika iz Sjedinjenih Američkih Država, čije je zvanje, kako je istaknuto, upravo u Međugorju doživjelo duboko ozdravljenje.
Svećenik je odrastao u obitelji obilježenoj alkoholizmom i neskladom. Kao mladić često je bježao iz kuće u duge šetnje, gdje je u tišini tražio mir. Tijekom jedne takve šetnje doživio je snažno iskustvo Božje ljubavi, u kojem je osjetio poziv na svećeništvo. Iako se u početku opirao, naposljetku je krenuo tim putem.
No, put nije bio lagan. Borba s alkoholom pratila ga je i tijekom bogoslovije, a kasnije i u svećeničkoj službi. Iako je formalno bio svećenik, u njegovu je životu rasla praznina – više je djelovao kao organizator događanja nego kao čovjek molitve. Poziv na krunicu i odlazak u Međugorje isprva je odbacivao, smatrajući marijansku pobožnost nevažnom.
Prekretnica u Međugorju
Dolazak u Međugorje označio je prekretnicu. Ondje je, kako svjedoči, ponovno otkrio snagu molitve, krunice i euharistije. Nakon tog iskustva započeo je organizirati molitvene skupine, najprije po kućama, a potom i u župi, slijedeći duh međugorskog molitvenog programa.
„Nisam imao jasan plan, nego rastuće povjerenje u vodstvo Duha Svetoga“, istaknuo je. Nakon razdoblja duhovnog razlučivanja i povratka u aktivnu službu, povjerena mu je župa prožeta međugorskom duhovnošću. Ondje je njegovo svećeništvo, kako kaže, konačno pronašlo pravi smisao i snagu.
Međugorje kao škola jednostavne svetosti
S vremenom je shvatio da njegovo iskustvo nije usamljeno. Mnogi svećenici njegove generacije, gorljivi na početku, kasnije su se izgubili u aktivizmu, udaljeni od molitve. Međugorje je, prema njegovim riječima, ponovno probudilo ono iskonsko – srce Crkve utemeljeno na molitvi, sakramentima i predanju Bogu.
„Gospa me naučila da je svetost jednostavna: molitva, post, ispovijed, euharistija, Sveto pismo i ljubav. To je isto Evanđelje koje smo oduvijek imali, ali je u Međugorju postalo stvarno“, poručio je.
Zaključujući svjedočanstvo, fra Danko Perutina naglasio je kako Međugorje nije samo mjesto ukazanja i poruka, nego svjetska duhovna obnova. „Riječ je o Majci koja tiho, ali ustrajno, vraća svoju djecu Sinu. Za mnoge, poput ovog svećenika, novi je život započeo upravo u malom hercegovačkom selu – i neprestano raste.“
