NA DANAŠNJI DAN Hercegovački ustanak: Buna protiv Osmanlija – od Neuma do Nevesinja
Na današnji dan, 19. lipnja, navršava se točno 150 godina od izbijanja jednog od najvažnijih povijesnih događaja na tlu Hercegovine – Hercegovačkog ustanka 1875. godine. Bila je to pobuna protiv osmanske vlasti koju su zajednički poveli hrvatski i srpski seljaci, potaknuti višestoljetnom represijom, teškim nametima i vjerskom diskriminacijom. U središtu hrvatskog otpora bio je don Ivan Musić, svećenik, vođa i kasnije vojvoda Donje Hercegovine, dok se na istoku zapalila Nevesinjska puška, simbol srpske bune.
Tlo za pobunu: Nasilje, nameti i poniženja
Hercegovina je pod osmanskom vlašću prolazila kroz stoljeća podređenosti, s posebnim pritiskom na katoličko i pravoslavno stanovništvo. Posebno se zaoštrila situacija sredinom 19. stoljeća – od pokušaja Osmanlija da grade na teritoriju Neuma, što je izazvalo diplomatske napetosti s Habsburškom Monarhijom, pa sve do svakodnevnog ugnjetavanja lokalnog puka.
Pogoršanje odnosa, politička nestabilnost u Osmanskom Carstvu te ruske pripreme za rat 1874. stvorile su pogodno tlo za ustanak. Prema izvješćima iz toga doba, austrijski car Franjo Josip I. osobno je posjećivao granična područja Hercegovine kako bi potaknuo kršćanski živalj na otpor.
Ustanak u Neumu i dolina Neretve
Prvi oružani incident zabilježen je 19. lipnja 1875. godine kada je Ivan (Iviša) Konjevod u Neumu razoružao turske kordune, što je označilo početak hrvatskog ustanka. Mnogi Neumljani i okolni seljani priključili su se borbi, a uskoro je cijelo područje od Hrasna do Neuma postalo poprište sukoba.
Don Ivan Musić, karizmatični svećenik i borac za prava svoga naroda, bio je ključna figura ustanka. Kroz diplomatske kontakte sa stranim silama tražio je da “Donja Hercegovina padne pod Austriju”, a njegovi zahtjevi i strategije urodile su plodom – Neumsko područje postalo je gotovo autonomno i praktički slobodno još prije Austro-ugarske okupacije 1878. godine.
Napadi turskih postrojbi u kolovozu 1875., koji su uključivali paljenje i pljačku sela, dodatno su raspirili otpor. U bitkama kod Vranjeva Sela, Klepovice, Prapratnice i Kolojanja hrvatski ustanici pružili su žestok otpor. U borbama su se istaknuli i drugi vođe, među kojima fra Stjepan Krešić, fra Bono Sarić i serdar Lazar Previšić.
Nevesinjska puška i srpska buna
Nešto kasnije, u istočnom dijelu Hercegovine, 13. lipnja 1875., iz sela Zovog Dola krenula je srpska buna poznata kao Nevesinjska puška. Srpski ustanak brzo se širio, a pomoć iz Crne Gore i Srbije – u vidu oružja i dobrovoljaca – ojačala je pokret. Ustanici su ubrzo izazvali početak Srpsko-turskih ratova i otvorili Veliku istočnu krizu, koja je Bosnu i Hercegovinu dovela u središte europske politike.
Srbija i Crna Gora objavile su rat Osmanlijama u srpnju 1876., s ambicijama da podijele Bosnu i Hercegovinu. Ova političko-vojna eskalacija dodatno je pogoršala položaj pravoslavnog stanovništva, ali i pojačala međunarodni pritisak na Osmansko Carstvo.
Epilog i Berlinska rješenja
Ustanak je prerastao u europski problem – osnovana je međunarodna komisija za ispitivanje njegovih uzroka. Don Ivan Musić putovao je u Beč, gdje je izlobirao posebni status za Donju Hercegovinu koja je postala gotovo pa slobodni teritorij. Ove okolnosti pripremile su teren za Berlinski kongres 1878. godine, na kojem je odlučeno da Bosnu i Hercegovinu zaposjedne Austro-Ugarska.
Tijekom austro-ugarskog ulaska u Hercegovinu, Musićeve postrojbe sudjelovale su u oslobađanju Stoca i Trebinja, čime su hrvatski ustanici zapečatili svoju ulogu u oslobađanju ovog dijela zemlje.
Povijesna važnost
Hercegovački ustanak bio je snažan izraz volje naroda za slobodom, vjerskim i građanskim pravima. Iako vođen iz različitih nacionalnih i vjerskih sredina, ustanak je bio jasan pokazatelj da su stoljeća tlačenja stvorila snažan otpor – koji je, iako naizgled slomljen, zapravo utrtio put oslobođenju Bosne i Hercegovine iz okova Osmanskog Carstva.
150 godina kasnije, sjećanje na don Ivana Musića, Ivišu Konjevoda, fra Krešića, vojvodu Previšića i sve sudionike ustanka ostaje dio kolektivne povijesne svijesti naroda ovih prostora.
