Na današnji dan, 2. svibnja 1991. godine, u Borovu Selu pokraj Vukovara dogodio se jedan od najtragičnijih događaja uoči Domovinskog rata – pobunjeni hrvatski Srbi ubili su 12 hrvatskih policajaca, dok su deseci ranjeni. Ovaj događaj označio je krvavi uvod u otvoreni rat u Hrvatskoj.
Posebnu poveznicu s Brotnjom ima činjenica da je među poginulim policajcima bio i Ivica Vučić, čiji su roditelji porijeklom iz Brotnja, što ovoj tragediji daje dodatnu težinu i u lokalnom kontekstu.
Kako je došlo do sukoba?
Već 31. ožujka 1991. godine, u Borovu Selu donesena je odluka o pripajanju tzv. “Autonomne oblasti Slavonija, Baranja i zapadni Srijem” Republici Srbiji. Ubrzo nakon toga postavljene su barikade oko Vukovara, a u selo su pristizali pripadnici paravojnih postrojbi iz Srbije, dodatno destabilizirajući područje.
U noći s 1. na 2. svibnja hrvatske policijske ophodnje naišle su na srpsku zastavu postavljenu na ulazu u selo. Tijekom pokušaja njezina uklanjanja, na policajce je otvorena vatra. Dvojica su ranjena i zarobljena, dok su se ostali uspjeli izvući.
Zasjeda i pokolj
Nakon neuspješnih pregovora o oslobađanju zarobljenih policajaca, donesena je odluka o policijskoj akciji. Dana 2. svibnja oko podneva u Borovo Selo upućeno je tridesetak policajaca iz Vinkovaca.
Dolaskom u selo upali su u unaprijed pripremljenu zasjedu. Na njih je otvorena žestoka paljba iz snajpera, automatskog oružja i eksplozivnih sredstava. Unatoč pokušajima obrane i dolasku pojačanja, policajci su se nakon višesatne borbe našli u bezizlaznoj situaciji.
Nakon trosatnog sukoba, preostali policajci bili su prisiljeni na predaju. Pobunjenici su potom brutalno postupali s ranjenima i poginulima, što je ostavilo dubok trag u hrvatskoj javnosti.
Intervencija JNA i prekid borbi
Borbe su zaustavljene tek dolaskom oklopne kolone JNA, koja je uspostavila tzv. tampon-zonu. Hrvatskim snagama dopušteno je preuzimanje tijela poginulih i ranjenih, ali bez mogućnosti provođenja očevida na mjestu zločina.
U napadu je ubijeno 12 hrvatskih policajaca, među kojima i najmlađi s tek 20 godina, dok su 23 policajca ranjena.
Svjedočanstva preživjelih
Preživjeli policajci kasnije su svjedočili o intenzitetu i brutalnosti napada, opisujući paljbu iz svih smjerova i potpunu izloženost bez zaklona. Isticali su kako su bili prisiljeni sklanjati se u kuće koje su često bile unaprijed pripremljene zamke.
Njihova svjedočanstva dodatno su potvrdila da je napad bio planski organiziran i izveden s ciljem nanošenja što većih gubitaka.
