POGLED U PROŠLOST Svjedodžba iz 1916. otkriva obrazovanje u Hercegovini
Svjedodžba iz 1916. godine pruža vrijedan uvid u obrazovni sustav Bosne i Hercegovine za vrijeme Austro–Ugarske Monarhije. Riječ je o službenom dokumentu izdanom Jozi Vukoji, rođenom 1902. godine u Ljubotićima, koji je završio četverogodišnje osnovno školovanje u Dječačkoj narodnoj osnovnoj školi na Kočerinu.
Spomenuta škola, osnovana 1905. godine, tada je nosila naziv “Dječačka narodna osnovna škola Kočerin“. Prema svjedodžbi koju je potpisao učitelj Ivan Sušac, Jozo Vukoja školu je završio s dobrim uspjehom i vrlo dobrim vladanjem. Osim učitelja Sušca, u školi je tada predavao i Florijan Anić, podrijetlom iz Roškog Polja.
Obrazovne ustanove tog vremena bile su pod strogim nadzorom Austro–Ugarske vlasti, što se jasno očituje i na samom dokumentu – svjedodžba je ovjerena službenim biljegom u vrijednosti od 20 helera, što je bila uobičajena tarifa za ovjeru osnovnoškolskih isprava. Viši stupnjevi obrazovanja, poput gimnazije, zahtijevali su skuplje biljege. Ova praksa ovjeravanja dokumenata bila je zakonski regulirana, a prestala je vrijediti nakon raspada Monarhije 1918. godine.
Svjedodžba Joze Vukoje, koju je objavio Digitalni arhiv Široki Brijeg, danas predstavlja mnogo više od obične školske isprave. Ona je vrijedan povijesni artefakt koji svjedoči o obrazovnim standardima, administrativnoj praksi i svakodnevici školstva u Hercegovini pod austro-ugarskom upravom.
