Bit ćemo slobodni pa napisati kako zasigurno ne postoji Brotnjak kojemu nije poznato ime Davor Juričić. Popularni Šojka, čovjek velikog srca i nogometni virtuoz je čovjek o čijim sportskim, a nadasve ljudskim osobinama bi se moglo pričati i pisati danima.
Rođen je 25.11.1961. godine u Čitluku. Nogometni put je započeo preko FK Velež, u generaciji velikih igrača Duška Bajevića, Envera Marića i Vahida Halilhodžića. Interesantno je da su Šojka i Vaha bili cimeri, te je iz tog vremena ostalo dosta šaljivih dogodovština koje dvojica prijatelja rado spominju. Sportski putovi Bajevića i Juričića se ponovno kasnije ukrštaju u Grčkoj. Prije toga, popularni Šole je nastupao za njemački Offenburg. Upravo u utakmici protiv tada moćnog Stuttgarta, dolazi na radar brojnih klubova i prelazi u grčku ligu. U Grčkoj je Juričić nastupao čak jedanaest sezona u četiri kluba. Najveći trag je ostavio u Panioniosu. Interesnatno jest da i danas, gotovo 40 godina kasnije, Šojkine slike krase službene prostorije nogometnog kluba Panionis a da navijači kluba na spomen Davora Juričića odgovaraju istaknutim prstom potpore i riječima “Juricik”.
Pored Panionisa, Davor Juričić je nastupao i za grčke klubove Apollon, Kalamariu i Atromitos.
U to vrijeme jedna od najvećih zvijezda grčke lige bio je veliki Juričićev prijatelj, legendarni Duško Bajević, koji je veliki trag ostavio u atenskom AEKu.
“Jedne sezone AEK-u je dva kola prije kraja trebalo da dobije jednu utakmicu i da postane prvak. Zadnju su igrali protiv Olympiakosa, a predzadnju protiv nas. I dobijemo ih tada 2:1, a ja postignem dva gola. Kasnije se vraćamo u istom avionu Bajević i ja, kad na aerodromu skupilo se navijača i napali me. Gdje ćeš Bajeviću dati dva gola, jesi li normalan…”– prepričavao je Juričić u jednom od svojih intervjua.
Koliko je Davor Juričić bio priznat u Grčkoj, govori činjenica da je službeno proglašen za najboljeg stranog igrača u sezoni 1987. godine.
Nakon inozemne karijere, Davor Juričić se vraća u rodni kraj te kao kapetan ekipe sa NK Brotnjo osvaja titulu prvaka Bosne i Hercegovine.
Interesantno je napomenuti da je već tijekom igračke karijere, Juričić zajedno sa bratom Nikolom, poznatim golgeterom, pokrenuo kultni ugostiteljski objekt “Empire”, okupljalište velikog broja hercegovaca.
Davor Juričić je i kao trener ostvario veliki, usudimo se reći epski, rezultat sa NK Konavljanin. Sekunde su tada dijelile ovaj klub iz Ćilipa (dubrovačka regija) od polufinala hrvatskog nogometnog kupa. Šojka i njegovi igrači su u to vrijeme bili najveća senzacija hrvatskog nogometa. Sami ulazak u 1/16 Kupa je predstavljao veliko iznenađenje. Konavljanin tada izbacuje prvoligaša Varteksa i u četvrtfinalu igra sa HNK Rijeka. Konavljanin je nakon poraza 3:1 na Kantridi vodio u uzvratnoj utakmici, koja je odigrana u srijedu, 29. studenog 2006., na Gnjilama, na Grudi, protiv Rijeke, branitelja naslova, s 2:0 na ulasku u posljednju minutu sudačke nadoknade. Rijeka je tada izborila korner s lijeve strane. Sudac Edo Trivković se spremao nakon kornera odsvirati kraj utakmice, a navijači Konavljanina, igrači na klupi, pa i u terenu, počeli slaviti povijesni plasman jednog trećeligaša u polufinale Kupa Hrvatske. Ali, u tim posljednjim sekundama uzvratne utakmice svi su se igrači preselili pred vrata kluba iz Čilipa. Dotrčao je i vratar Rijeke Dragan Žilić, i baš je on bio najviši u skoku nakon ubačaja iz kuta Danijela Šarića, nekadašnjeg hrvatskog reprezentativca. Vratar Rijeke je pogodio za prolaz svoje ekipe u polufinale.
Članak smo započeli rečenicom vezanom za Šojkine ljudske osobine a to su u prvom redu iskrenost, spremnost na šalu i to na vlastiti račun, druženje i poštenje. Šole je tijekom svoje igračke karijere stekao veliki broj prijatelja, iz svih sfera društvenog života a koji i danas rado posjećuju Davora i njegovu obitelj. Pored spomenutih Bajevića, Mare i Vahe, nezaobilazan je Davorov kum i veliki prijatelj Stojko Vranković, zatim Ivica Šurjak, Slaven Bilić, Velimir Zajec, Goran i Predrag Jurić i niz drugih ljudi.
Iz njegove grčke epizode datira i prijateljstvo sa bivšim hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom, koji je u to vrijeme bio dužnosnik Ministarstva vanjskih poslova RH. Upravo je Šojka bio jedan od aktivnijih podupiratelja koji su imali za cilj otvaranje i opremanje prvog konzularnog predstavništva Republike Hrvatske u Ateni.
www.brotnjo.ba
