U našoj rubrici “Retro arhiva” danas ćemo se osvrnuti na Brotnjaka koji je bio član ekipe koja je igrala polufinale tadašnjeg Kupa Uefa. Pogađate da je riječ o ekipi sarajevskog Željezničara, a junak naše priče je legenda kluba sa Grbavice, naš Brotnjak Josip Čilić. Sportski i životni put popularnog Ćipe bi komotno mogao poslužiti kao odlična tema za neki filmski hit. Rođen je 1953. godine u Sarajevu. Sa svojih deset godina kreće sa treninzima u mlađim pionirskim selekcijama nogometnog kluba Željezničar. Kao prvog trenera navodi Luju Krajnca.
Josip danas ističe kako je uvijek zagovarao stav da je za mladog igrača bolje da ide i nastupa za nižerazredni klub nego da “grije klupu” u nekom klubu iz elite.
Odlazi u Pofalićki, za kojega voli reći da je to treći klub u gradu Sarajevu, odmah nakon Želje i FK Sarajeva. Pofalićkog naziva i “Malim Željom” jer je upravo u tome klubu stasao veliki broj igrača koji su, poput njega, potpunu afirmaciju doživjeli u klubu sa Grbavice.
Povratak u najdraži klub je uslijedio 1975. godine. Josip postaje prvotimac Želje tek dvije godine kasnije, u sezoni 1977/78. Znači, sa gotovo 25 godina te u narednih 8 sezona postaje, u punom smislu riječi, legenda Željezničara sa preko 350 odigranih susreta u plavom dresu.
Kao najslađe utakmice navodi one u “vječitim derbijima” sa najvećim rivalima iz FK Sarajevo. U tim dvobojima Ćipa je pazio na jednog od najvećih igrača sa ovih prostora, legendarnog Safeta Sušića Papeta. I gotovo redovito izlazio kao pobjednik. U ukupno odigranih 14 sarajevskih derbija, Željo ima 6 pobjeda, Sarajevo je slavilo 2 puta a 6 derbija je završilo neriješenim rezultatom. Kao najdraže pobjede spominje dvije utakmice, prvenstvenu i kup, a koje su odigrane u razmaku od četiri dana, i u kojima je Željo oba puta slavio rezultatom 4:1.
Kao igrača najtežeg za čuvanje i onoga koji mu je zadavao najviše problema, Ćipa navodi ime Zlatka Vujovića, slavnog igrača splitskog Hajduka.
Kao ono za čim najviše žali u karijeri, Josip Čilić navodi upravo utakmicu koja je označena kao najveća u povijesti Željezničara, ona protiv mađarskog Videotona u polufinalu Kupa UEFA.
“Što se tiče pokojnog Ivice Osima, nismo nas dvojica ostali u dobrim odnosima. Nikad mu neću oprostiti Videoton. Bio sam mu i na sahrani i sve, ali teško se to oprašta jer do te utakmice i tog momenta sam odigrao sve utakmice. Tu utakmicu me stavio na klupu bez ikakvog razloga, a došao je Sion da me gleda i to je bila gotova stvar te je umjesto mene prodao Rojevića iz Partizana. To se ne zaboravlja. Nažalost, šta je tu je i takav je život” – prisjetio se Josip Čilić u jednom od intervjua.
Budući da mu Sion nije bio suđen, Čilić karijeru nastavlja u turskom klubu Tarsuns.
Poznato je da su gotovo svi članovi Ćipine generacije i nakon karijera ostali u izvanrednim odnosima te da često organiziraju zajednička druženja koja karakteriziraju šaljive situacije. Apsolutni prvak u organizaciji takvih druženja je veliki Čilićev prijatelj, legendarni Nikola Nikić, nekadašnji igrač Olympiakosa. Prenosimo jednu Nikolinu izjavu vezanu za njega i našega Josipa:
„Igrali smo protiv Partizana i Jusuf Hatunić me loptom snažno pogodi u glavu. Iznesu mene iza Partizanovog gola i doktor Hamo Hasanbegović mi pokaže prst i pita vidiš li? Ma kako ne vidim prst. Uđem u igru, netko mi doda loptu i pođem ja pravo ka svom golu. Sreća, moj suigrač Josip Čilić, na šesnaest metara uleti mi klizeći. Sudac mu da žuti karton, a mene iznesu vani.“
Josipa Čilića je cijelu karijeru karakterizirala skromnost i neisticanje samog sebe u prvi plan. Zato ga vjerojatno i danas cijene brojni navijači.
Kada je jednom prilikom postigao zgoditak, koji je označen kao najbolji u tome prvenstvenom kolu, na upit novinara da opiše kako je uspio postići zgoditak sa 40 metara udaljenosti, naš Ćipa je skromno izjavio: “Meni sjela, ja je hekn’o”.
Josip Čilić je uspješno debitirao za B reprezentaciju bivše Jugoslavije.
Kao priznanje za sve postignuto na području sporta, Sportski savez Brotnja, krovna sportska organizacija Općine Čitluk je Josipu Čiliću Ćipi dodijelila javno priznanje “Legenda Brotnja”.
Čovjek kojega su na treninzima i utakmicama pred sami kraj karijere zvali imenom Faraon.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti brotnjo.ba kao autora te dodati poveznicu na autorski članak.
