Donosimo osvrt Ivice Jerkića, umirovljenog general-bojnika, na jednu od najvažnijih tema novije povijesti Hrvata u Bosni i Hercegovini – utemeljenje, ustroj i značaj Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Kroz detaljan prikaz ratnih okolnosti, organizacije i djelovanja, Jerkić naglašava kako je HVO imao presudnu ulogu ne samo u obrani hrvatskog naroda, nego i u obrani Bosne i Hercegovine u cjelini.
Utemeljenje HVO-a
Kratka ratna događanja u Sloveniji (od 27.06. – 06.07.1991. godine), otvorena agresija na Hrvatsku koja je započela pobunom dijela srpskog stanovništva u kolovozu 1990. godine, oduzimanje naoružanja teritorijalne obrane početkom 1991. godine, okupiranje i zločini u hrvatskom selu Uništa ispod Dinare (u BiH) u svibnju 1991. godine, paljenje i ubistva u selu Ravnom te dolazak srpskih i crnogorskih rezervista u Hercegovinu u jesen 1991. godine su uvjetovali žurno institucionalno djelovanje hrvatskog naroda u BiH. Nakon što je u studenome 1991. godine utemeljena Hrvatska zajednica Herceg Bosna kao politička, kulturna, gospodarska cjelina Hrvata u BiH, 08. travnja1992. utemeljeno je Hrvatsko vijeće obrane (HVO) , najviše upravno i izvršno tijelo koje će uspostavom Hrvatske Republike Herceg Bosne (HR HB) postati glavna oružana snaga Hrvata u Domovinskom ratu u BiH.
Zadaća HVO-a i ustroj
Temeljna zadaća HVO-a je bila štititi čast, imovinu i slobodu hrvatskog naroda u BiH. Trebalo je uspostaviti zapovjedni sustav, ustrojiti i imati funkcionalnu vojsku te koordinirati sve sastavnice obrambenog sustava. U početku je HVO funkcionirao kroz općinske stožere sa dragovoljačkim i policijskim postrojbama da bi se uspostavom Glavnog stožera HVO-a u travnju 1992. uspostavilo jedinstvo zapovijedanja, uspostavila koordinacija operacija te uspostavile Operativne zone (Operativna zona jugoistočna Hercegovina, Operativna zona Sjeverozapadna Hercegovina, Operativna zona Središnja Bosna i Operativna zona Bosanska Posavina). U strukturi operativnih zona ustrojavaju se borbene snage (pješačke, oklopne, topničke), te postrojbe borbene (VP, PZO, inženjerijske, obavještajne, elektronsko djelovanje, ABKO, veza) i servisne potpore (logističke postrojbe za opskrbu, transport, održavanje i medicinsku potporu).
Krajem 1993. godine dolazi do znakovitog preustroja kada se Operativne zone preustrojavaju u Zborna područja, a lokalne brigade u domobranske pukovnije. Od elitnih jurišnih postrojbi, kao temelj, ustrojavaju se četiri gardijske brigade HVO-a, 1. gardijska brigada Ante Bruno Bušić kao nositelj borbene moći u ZP Tomislavgrad, 2. gardijska brigada u ZP Mostar, 3. gardijska brigada Jastrebovi u ZP Vitez te 4. gardijska brigada Sinovi Posavine u ZP Orašje. Uz četiri gardijske brigade treba posebno izdvojiti i Specijalnu policiju HR HB.
Funkcioniranje HVO-a
Tijekom 1992. i 1993. HVO je bila lokalna vojska (snaga satnije, bojne, pukovnije, brigade pod Općinskim stožerima) koja je branila područja gdje su većinski živjeli Hrvati uz lake jurišne postrojbe (pod zapovijedanjem Glavnog stožera HVO ili podčinjene lokalnim zapovjedništvima) koje su bile dobro opremljene, uvježbane ali limitirane na niže taktičke ciljeve. Izdvojio bih: Kažnjeničku bojnu, Dobrovoljačku pukovniju Kralj Tomislav kasnije 60. dgb. Ludvig Pavlović, pukovniju Ante Bruno Bušić, Maturice, Grdane, PPN Gavran 2, Jokere, Vitezove, itd.).
Sa gardijskim brigadama, specijalnom policijom te već iskusnim postrojbama borbene i servisne potpore HVO postaje ozbiljna manevarska vojska koja je mogla izvoditi različite taktičke i operativne zadatke tijekom 1994. i 1995. godine. Postrojbe HVO-a su samostalno koristile svih sedam borbeno operativnih sustava (zapovijedanje i nadzor, obavještajni rad, manevar, paljbena potpora, zaštita snaga, logistika i komunikacije) . U sastavu hrvatskih snaga i samostalno, HVO je tijekom 1994. i 1995. godine sudjelovao u pobjedničkim operacijama od CINCARA, ZIME 94, LJETA 95, OLUJE, MAESTRALA, JUŽNOG POTEZA i slamanja operacije OSVETA u Posavini do niza drugih uspješnih vojnih operacija. U tim operacijama HVO je pokazao fleksibilnost, borbenu moć, pokretljivost, izdržljivost, prilagodljivost, koordinirano djelovanje i sposobnost ešalonskog ratovanja.
Uspjesi HVO-a u sastavu hrvatskih snaga u sjeverozapadnoj Bosni tijekom 1995. godine ( uz potporu 5. i 7. korpusa Armije R. BiH) značajno su doprinijeli potpisivanju Daytonskog sporazuma i miru na ovim prostorima ali i u praksi (Daytonski sporazum) u vraćanju okupiranih dijelova Sarajeva (Ilidža, Grbavica, Vogošća, Ilijaš…), u zamjenu za teritorij Mrkonjić Grada i prostora Šipova koja su u borbenim djelovanjima oslobodile hrvatske snage odnosno HVO.
HVO nakon Domovinskog rata
Nakon ratnih djelovanja HVO ulazi u sastav Vojske Federacije BiH gdje se kroz obuku sa američkom tvrtkom MPRI u potpunosti prelazi na NATO doktrinu, a na temelju Zakona o obrani Bosne i Hercegovine iz 2005. godine HVO kao sastavnica VF BiH postaje dio Oružanih snaga BiH. Pravni sljedbenik (temeljem čl. 6. Zakona o službi OS BiH) Hrvatskog vijeća obrane je 1. pješačka gardijska pukovnija OS BiH koja je stacionirana u Mostaru. Temeljna zadaća pukovnije je da baštini tradiciju, kulturu i vojno nasljeđe HVO-a i hrvatskog naroda u BiH.
Zaključak
- HVO je bio odlučna vojna snaga hrvatskog naroda u BiH i imao je presudnu ulogu u obrani prostora s hrvatskom većinom u Domovinskom ratu ali i u obrani BiH općenito.
- U početnoj fazi rata HVO je zaustavio srpsku agresiju na više ključnih pravaca te omogućio vrijeme bošnjačkom narodu da se organizira, naoruža i započne obranu.
- Dogovorom Tuđman – Izetbegović u Zagrebu 21. srpnja 1992. godine HVO je postao dio jedinstvenih obrambenih snaga Republike Bosne i Hercegovine što je potvrđeno zakonskom uredbom na sjednici Predsjedništva Republike BiH 06. kolovoza 1992. godine u Sarajevu.
- HVO je kao sastavni dio hrvatskih snaga (sa HV) sudjelovanjem u svim pobjedničkim operacijama u sjeverozapadnoj Bosni 1994. i 1995. godine značajno doprinio potpisivanju mira u Daytonu, sudjelovao u deblokadi Bihaća, doprinosom u oslobađanju prostora Mrkonjić Grada i Šipova omogućio pregovaračima u Daytonu da dobiju okupirane dijelove Sarajeva (Ilidža, Vogošća, Grbavica, Ilijaš…) u sastav Federacije BiH.
- HVO je u konačnici donio slobodu, a onda i političku konstitutivnost hrvatskom narodu u BiH.
Tijekom Domovinskog rata hrvatski narod je podnio ogromnu žrtvu a u HVO-u (izvor Poslanica Predsjednika RH Hrvatskom državnom saboru od 18. prosinca 1997. godine) je poginulo 9909 pripadnika, te ranjeno 20 649 pripadnika. Tišina grobova poginulih vojnika HVO-a propituje savjest svih nas koliko radimo i doprinosimo društvu, zajednici, općem dobru i našem narodu!
Pri preuzimanju teksta, obvezno je navesti brotnjo.ba kao autora te dodati poveznicu na autorski članak.
