Jozo Vlaho, voditelj YouTube kanala „Posveta svetom Josipu” i član Marijinih ratnika Hercegovina, vjeru nastoji približiti kroz iskrene razgovore i svakodnevni život. Njegova je poruka jednostavna: odnos s Bogom treba se prepoznati u načinu na koji volimo, radimo, opraštamo i brinemo se za druge.
Zagrliti suprugu, pošteno obaviti posao, razgovarati bez ogovaranja i oprostiti onomu tko nas je povrijedio – upravo u takvim trenutcima Jozo Vlaho prepoznaje prostor za življenje vjere. U razgovoru za portal medjugorje-info.com progovorio je o svojem duhovnom putu, nastanku kanala „Posveta svetom Josipu”, važnosti očinstva i zajedništva te pronalaženju nade u teškim životnim razdobljima.
U središtu njegova svjedočanstva nalazi se želja da ljudi upoznaju Boga kao Oca koji ih ljubi i želi biti prisutan u njihovu životu.
„Prvo što bih rekao jest da sam dijete Božje koje je pronašlo ljubav u zagrljaju Boga Oca. Moj rast u vjeri bio je jednostavan: svakodnevna krunica, česta misa, propovijedi svećenika i razgovori s osobama za koje sam vidio da žive Božju ljubav.”
Iz tog je iskustva, objašnjava, izrasla potreba da ono što je primio podijeli s drugima.
Kako je nastao kanal „Posveta svetom Josipu”?
Početak kanala vezan je uz snimanje tridesettrodnevne priprave za posvetu svetom Josipu. Vlaho je okupio svećenike, redovnice i laike koji su mu pomogli ostvariti zamisao, a među suradnicima spominje zajednicu Cenacolo, Branka Medaka, sestru Katarinu Vučić i Marinka Miličevića.
Prvi objavljeni videosadržaji potaknuli su ga da nastavi razgovarati o vjeri, osobnim iskustvima i odnosu s Bogom.
„Kada sam postavio te videe na YouTube, imao sam želju nastaviti snimati za Krista. Ta je želja već godinama bila u meni, jednostavno razgovarati s drugima o Bogu.”
Duhovni podcast za njega je postao i prostor osobnog rasta. Razgovori s gostima pomažu mu bolje razumjeti njihove životne okolnosti, a povratne informacije gledatelja pokazuju mu koje su poruke doprle do ljudi. Otvoren je, kaže, i za kritike koje mogu unaprijediti sadržaj.
Sveti Josip kao primjer odgovornog očinstva
Izbor imena kanala povezan je s Vlahinim promišljanjem o ulozi oca, odgovornosti muškarca i brizi za obitelj. U svetom Josipu vidi primjer ljubavi koja se očituje u djelima: prisutnosti, radu, služenju i prihvaćanju odgovornosti.
„Josip je taj koji je ljubio svojim životom. Želja mi je prije svega ukazati na njegov lik i svetost, na Josipa koji je živio pravu muževnost i dao svoj život za Mariju i Isusa.”
Prema njegovu razumijevanju, odnos s Bogom treba biti temelj iz kojeg čovjek gradi odnos prema supružniku, djeci i bližnjima. Pritom ističe da životne pogreške i neuspjesi ne smiju postati razlog za odustajanje.
„Danas nam trebaju muškarci koji će ljubiti Boga svim srcem i bližnjega svoga kao sebe samoga. Kada ljubimo Boga svim srcem, lakše ćemo podnijeti križ i ljubiti druge, a istodobno biti svjesni da smo ljudi i da ćemo pasti.”
Svjedočanstva koja pomažu razumjeti čovjeka
Vlaho ne izdvaja samo jednog gosta ili razgovor koji ga je posebno dotaknuo. Svako svjedočanstvo, kaže, otvara drukčiji pogled na čovjeka i iskustva koja su ga oblikovala.
„Svaki me razgovor na svoj način potakne da Boga ljubim još više, ali i da još više razumijem čovjeka ispred sebe. Dolazimo iz različitih obiteljskih situacija, različiti problemi i rane utjecali su na naše živote.”
Posebno mjesto u njegovu djelovanju zauzima zajednica Cenacolo, s kojom je prijateljski povezan desetak godina. Njihov odnos uključuje zajedničke treninge, nogomet, druženja i blagdane.
Osobito ga dirnu reakcije roditelja koji u objavljenim razgovorima o ovisnostima i životnim promjenama prepoznaju iskustva vlastite djece. Takvi susreti daju mu dodatni poticaj za nastavak snimanja.
Marijini ratnici Hercegovina: Vjera koja se vidi u svakodnevici
Govoreći o pripadnosti Marijinim ratnicima Hercegovina, Vlaho naglašava želju da po Marijinu primjeru raste u ljubavi prema Isusu. Važno mjesto u njihovoj duhovnosti imaju zajednička molitva, pobožnost svetog Ljudevita Montfortskog i priprava za posvetu Mariji.
Prema njegovim riječima, okupljanja uključuju molitvu, klanjanje, katehezu, razgovor i druženje. Ipak, smisao zajedništva treba biti vidljiv i nakon završetka susreta – u obitelji, na radnome mjestu i u odnosu prema ljudima.
„Marijin ratnik uvijek mora zapamtiti da treba imati razumijevanja za druge i ljubiti ih onako kako Bog želi. Mora biti svjestan da je i on nesavršen, a da su ljudi ispred njega također nesavršeni i puni rana.”
Takav pristup podrazumijeva strpljenje i spremnost da se drugoga sasluša, umjesto da ga se svodi na njegove slabosti.
Molitva krunice kao početak duhovnog puta
Onima koji žele produbiti vjeru, ali ne znaju odakle krenuti, Vlaho preporučuje svakodnevnu molitvu krunice i postupno stvaranje molitvene navike.
„Odlučite svaki dan do kraja života moliti krunicu. Molite je nesavršeno, ali je izmolite. Idite laganim tempom.”
Molitvu vidi kao susret s Bogom koji se može njegovati i usred obveza. Podsjeća da je moguće odvojiti vrijeme za deseticu krunice prije posla, tijekom dana ili u društvu prijatelja.
Važnima smatra i kratke, iskrene molitve u trenutcima umora, otpora ili teškoća. Čovjek, poručuje, pred Boga može doći i kada nema spremne odgovore.
„Došao sam do toga da kažem: ‘Isuse, teško mi je ovo. Budi sa mnom ovdje.’ I to je sasvim dovoljno.”
Javno svjedočenje vjere počinje odnosom prema bližnjemu
Za Vlahu javno svjedočiti vjeru znači pokazati ljubav u konkretnim odnosima. To uključuje način na koji razgovaramo sa supružnikom, ponašamo se u društvu i reagiramo kada nas netko povrijedi.
„Nije cilj pokazati javno da moliš. Cilj je ljubiti gdje god jesi i vidjeti kamo te Bog zove. Javno svjedočiš kada zagrliš svoju ženu. Javno svjedočiš kada odeš na kavu i ne ogovaraš.”
U takvo svjedočenje ubraja i ispriku, oprost te blagu opomenu izrečenu s poštovanjem. Vidljivost na internetu, ističe, sama po sebi nije mjerilo vrijednosti nečijeg života pred Bogom.
„Bog gleda što činimo u svakodnevici. Gleda te male stvari na koje nas poziva i činimo li ih s ljubavlju. Matematika ovoga svijeta pred Bogom ne vrijedi jer Bog gleda tvoje srce.”
Pronaći nadu i kada je teško
Vlaho otvoreno priznaje da mu vjera ne uklanja životne poteškoće. Govori o svakodnevnoj borbi, učenju povjerenja i prihvaćanju da odgovor na molitvu može biti drukčiji od očekivanog.
U takvim trenutcima oslonac pronalazi u molitvi, misi i razgovoru s drugima. Posebno naglašava važnost zajedništva i spremnosti da čovjek prihvati pomoć.
„Moramo zapamtiti da je križ dio života, a ne život. Trebamo nositi svoj križ s Bogom, tada on ima smisla.”
U nastavku rada na kanalu želi približavati ljudima Boga Oca, poticati zajedničku molitvu i više pozornosti posvetiti samcima koji osjećaju poziv na brak. Uz molitvu naglašava osobni rast i rad na odnosima.
Poruka koju želi prenijeti ostaje vezana uz svakodnevicu: svetost se gradi kroz odgovorno izvršavanje dužnosti i ljubav prema ljudima s kojima dijelimo život, prenosi medjugorje-info.com
„On od nas ne traži čuda, nego traži nas. To je glavno što želim da ljudi shvate.”
