ISPRAĆAJ TONIJA HERCEGA Život i smrt jednog hrvatskog heroja
Toni Herceg, jedan od trojice sinova svjetski priznatog hrvatskog znanstvenika dr. sc. Zdenka Hercega (Svjetska zdravstvena organizacija), bio je časnik francuske vojske koji je život položio u misiji zaštite ljudskog dostojanstva i slobode na istoku Europe. Rođen u Edinburghu, djetinjstvo je proveo u Londonu, Beču i Zagrebu, a odrastao je u Francuskoj. Ipak, njegova povezanost s Hrvatskom ostala je duboka, a upravo je tamo i pokopan, piše Večernji.ba.
Godine 2018. Toni se pridružio elitnoj padobranskoj brigadi (Brigade Parachutiste) u kampu Caylus pokraj Toulousea, gdje je završio zahtjevnu interventnu obuku. Kasnije je postao pripadnik znamenite postrojbe RIMA sa sjedištem u Fréjusu, s kojom je sudjelovao u međunarodnim misijama – među ostalim i u afričkom Maliju (operacija Barkhane) te na istočnom Mediteranu. S vremenom je promaknut u čin glavnog narednika.
Uz aktivnu službu završio je i časničku izobrazbu, postavši certificirani vojni instruktor. Toni nije bio samo vojnik – bio je mentor, uzor i vođa. Početkom 2025., nakon sedam mjeseci instruktorske službe u Poljskoj, dobrovoljno se pridružio ukrajinskim snagama na sjeveroistoku zemlje. U veljači je stupio u borbu, svjesno riskirajući karijeru i život. Dana 6. svibnja, tijekom napada dronom kamikazom na oklopno vozilo s ranjenicima, Toni je kao zapovjednik vlastitim tijelom zaštitio vrata transportera i tako spriječio eksploziju unutar vozila. Spasio je živote svojih suboraca, ali sam je izgubio život.
Njegovo uvjerenje da “sloboda nije besplatna” bilo je utkano u sve što je radio. Njegova vjera u Boga, osjećaj dužnosti i ljubav prema bližnjem ostavili su dubok trag u srcima onih koji su ga poznavali. Bio je heroj Ukrajine, čovjek triju domovina – Hrvatske, Francuske i Ukrajine – koje su mu zajedno odale počast.
Ispraćaj Tonija Hercega na zagrebačkom Miroševcu bio je jedan od najdirljivijih u novijoj povijesti. Okupljeni su bili pripadnici vojske, akademske zajednice, kulturnjaci, znanstvenici, političari, diplomati i crkveni velikodostojnici, ali prije svega – obitelj i prijatelji. Rijeka ljudi prolazila je pokraj lijesa u tišini, molitvi i zahvalnosti.
Sprovodnu misu predvodio je generalni vikar Vojnog ordinarijata don Ilija Jakovljević, uz osmoricu svećenika, uključujući i one koji su u Francuskoj bili Tonijevi vjeroučitelji. Tri zastave – hrvatska, francuska i ukrajinska – bile su presavijene na njegovom lijesu, simbolizirajući povezanost s trima domovinama.
Jedan od najpotresnijih trenutaka bio je kada je ukrajinski veleposlanik Vasilj Kirilič klečeći položio ruku na odar i u tišini zahvalio Toniju za život dan za slobodu Ukrajine. U svojoj izjavi istaknuo je: “Zahvaljujući herojima poput tebe, Ukrajina još postoji i brani svoju slobodu… Heroji ne umiru. Vječna mu slava i hvala.”
Rođak Ivan se prisjetio Tonijeva djetinjstva – igre ispod mikroskopa njegova oca, ljeta među maslinama i šipcima, te duboke povezanosti s domovinom. Toni je, rekao je, bio brat pun nježnosti i vođa s vjerom u pravdu i slobodu.
Na grobu se u tišini i suzama od sina oprostio otac Zdenko: “Toni, iza tebe je ostalo malo ovozemaljskog, ali ostavio si nam neizmjerno više – srce puno ljubavi, ponos bez granica i uspomene koje ćemo nositi dok živimo. Hvala ti, sine. Volimo te.”
Nakon posljednjeg ispraćaja na Miroševcu, sveta misa zadušnica služena je u crkvi Bezgrešnog Začeća BDM u Dubravi. Emotivan govor obiteljskog prijatelja, akademika Ferde Bašića, podsjetio je kako su “polja Galicije još jednom primila hrvatski život – onaj koji nije tražio ništa, a dao je sve.”
Toni Herceg je otišao, ali njegova žrtva, ljudskost i odanost pravdi i slobodi ostaju zauvijek upisani u sjećanje. Kako je rekla djelatnica hrvatskog veleposlanstva u Kijevu: “Toni je položio svoj život da bi naša djeca mogla mirno spavati.”
