Kroz život Gojka Šuška zrcali se hrvatska povijest 20. stoljeća
Gojko Šušak, ratni ministar obrane Republike Hrvatske i jedan od ključnih političkih zaštitnika Hrvata u Bosni i Hercegovini, preminuo je 3. svibnja 1998. godine. Njegov životni put, obilježen dramatičnim povijesnim okolnostima i političkim izazovima, u velikoj mjeri odražava sudbinu hrvatskog naroda od završetka Drugog svjetskog rata do kraja 20. stoljeća.
Djetinjstvo obilježeno ratnim strahotama
Šušak je rođen u Širokom Brijegu 1945. godine, svega 37 dana nakon što su partizanske postrojbe ubile i spalile 13 franjevaca u ratnom skloništu nadomak samostana. U tom trenutku u skloništu se nalazila i njegova majka Stana, trudna s njim. Prema svjedočanstvima, jedan od vojnika namjeravao je ubiti i nju, no u tome ga je spriječio drugi partizan.
Ovaj događaj simbolično označava početak života obilježenog političkim i društvenim previranjima koja su uslijedila u poratnom razdoblju.
Obrazovanje i odlazak u inozemstvo
Nakon završene gimnazije u Širokom Brijegu, Šušak se suočio s preprekama pri upisu na fakultet zbog političkih okolnosti. Zahvaljujući iznimci koju su omogućili tadašnji akademski krugovi, upisao je studij u Rijeci, gdje je kasnije prešao na matematiku i fiziku.
Poziv na služenje vojnog roka u JNA bio je prekretnica – Šušak odlazi u emigraciju, najprije u Austriju, a potom u Kanadu. Ondje je proveo više od dva desetljeća (1969. – 1990.), studirajući menadžment, razvijajući privatni posao te aktivno sudjelujući u radu hrvatskih kulturnih i obrazovnih institucija. U Ottawi je bio i ravnatelj Hrvatske škole.
Susret s Tuđmanom i političko djelovanje
Jedan od ključnih trenutaka u njegovu životu bio je susret s dr. Franjom Tuđmanom u Ottawi 1987. godine. Taj susret označio je početak bliske političke suradnje koja će kasnije imati presudnu ulogu u stvaranju hrvatske države.
U razgovorima koji su se vodili u emigraciji naglašena je potreba nacionalnog pomirenja i zajedništva hrvatskog naroda, što će postati temelj političkog djelovanja početkom 1990-ih.
Ključna uloga u Domovinskom ratu
Po povratku u Hrvatsku 1990. godine, Šušak postaje jedan od najbližih suradnika predsjednika Tuđmana te preuzima ključnu ulogu u organizaciji i vođenju obrane zemlje kao ministar obrane.
Njegovo djelovanje obilježeno je strateškim promišljanjem i snažnim političko-diplomatskim angažmanom. Posebno se ističe njegova uloga u operacijama koje su dovele do oslobađanja okupiranih teritorija, kao i angažman u zaštiti Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Šušak je bio svjestan važnosti obrane Hercegovine za sigurnost Hrvatske, ali i stabilnost BiH. Njegova uloga u uspostavi odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama dodatno je ojačala međunarodnu poziciju Hrvatske i pridonijela završetku rata.
Nasljeđe i povijesna ocjena
Iako je prošlo više od dva desetljeća od njegove smrti, uloga Gojka Šuška i dalje izaziva različite interpretacije u javnosti. Unatoč tome, brojni domaći i strani analitičari ističu njegov doprinos kao jedan od ključnih u obrani Hrvatske i postizanju mira u regiji.
Na njegovu sprovodu na Mirogoju, tadašnji američki ministar obrane William Perry istaknuo je njegovu povijesnu važnost riječima koje su ostale zapamćene: da je otišao čovjek kakav se rijetko rađa.
Za mnoge, Šušak ostaje simbol odlučnosti, političke mudrosti i predanosti nacionalnim interesima, ali i osoba čiji je život neraskidivo povezan s najvažnijim razdobljima moderne hrvatske povijesti, piše Frano Vukoja/vecernji.ba
