Velika Gospa, odnosno svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije, jedan je od najomiljenijih i najsvečanije proslavljenih blagdana među hrvatskim katolicima. Slavi se 15. kolovoza, a u Republici Hrvatskoj ujedno je i državni blagdan te neradni dan.
Ova svetkovina stoljećima okuplja vjernike u crkvama i brojnim marijanskim svetištima, gdje molitvom, svetom ispovijedi, misnim slavljima i zavjetnim hodočašćima iskazuju svoju ljubav i zahvalnost Isusovoj Majci.
Hrvatski narod oduvijek je gajio posebno štovanje prema Blaženoj Djevici Mariji. U teškim razdobljima povijesti vjernici su joj se utjecali tražeći pomoć, zaštitu i utjehu. Krunica oko vrata i molitva na usnama postale su prepoznatljivi znakovi vjere i pouzdanja u Marijin zagovor.
Velika Gospa u Međugorju: raspored svetih misa
Iako je lokalna tradicija da vjernici s područja Hercegovine za blagdan Velike Gospe hodočaste na Široki Brijeg, velik broj hodočasnika 15. kolovoza dolazi i u Međugorje.
Od ranih jutarnjih sati hodočasnicima je omogućena sveta ispovijed, dok će se svete mise u župnoj crkvi sv. Jakova slaviti u sljedećim terminima:
- u 6 sati
- u 7 sati
- u 8 sati
- u 9 sati
- u 11 sati
- u 19 sati
Velika Gospa u Međugorju prilika je za osobnu molitvu, sakrament pomirenja i sudjelovanje u euharistijskom slavlju. Hodočasnici dan mogu provesti i u tišini, molitvi krunice te usponu na Brdo ukazanja ili Križevac.
Marija – Kraljica Hrvata i vjerna zagovornica
Duboku povezanost hrvatskoga naroda s Marijom potvrđuju brojne crkve, kapele, zavjeti, pjesme i molitve posvećene Isusovoj Majci. Hrvati su je nazivali Fidelissima Advocata Croatiae – Najvjernija odvjetnica Hrvatske, ali i Kraljica Hrvata.
O dugoj tradiciji marijanske pobožnosti svjedoči i najstarije poznato hrvatsko marijansko svetište u Biskupiji kod Knina. Ondje je pronađen pralik Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, nastao u 11. stoljeću.
Posebno mjesto u hrvatskoj marijanskoj baštini zauzima Marija Bistrica. Zagrebački nadbiskup Antun Bauer 1935. godine okrunio je čudotvorni kip Majke Božje Bistričke i Maloga Isusa zlatnim krunama te Mariju proglasio Kraljicom Hrvata.
Brojna svetišta diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine i danas svjedoče o trajnoj privrženosti vjernika Blaženoj Djevici Mariji.
Zašto je Marija moćna zagovornica?
Crkva i Evanđelje uče da je Marija Isusova majka. Još prije Isusova rođenja Elizabeta ju je nazvala „Majkom Gospodina mojega“ (Lk 1,43). Zato Crkva Mariju časti kao Bogorodicu, onu koja je rodila Isusa Krista, pravoga Boga i pravoga čovjeka.
Marija je „puna milosti“. Prema katoličkom nauku, od prvoga trenutka svoga začeća bila je očuvana od istočnoga grijeha, a tijekom života ostala je slobodna od svakoga osobnog grijeha.
Kruna njezina bogomajčinstva, trajnog djevičanstva i bezgrješnog začeća jest Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo. Katolička Crkva vjeruje da je Marija, nakon završetka svoga zemaljskog života, dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu.
Dogma o Marijinu uznesenju
Papa Pio XII. proglasio je 1. studenoga 1950. dogmu o Marijinu uznesenju. U apostolskoj konstituciji Munificentissimus Deus definirano je da je Bezgrješna Majka Božja, uvijek Djevica Marija, nakon završetka zemaljskog života dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu.
Važan doprinos pripremi proglašenja dogme dao je hrvatski franjevac i teolog fra Karlo Balić. Prema nalogu pape Pija XII., od 1948. do 1950. godine sudjelovao je u prikupljanju i proučavanju povijesne, teološke i liturgijske građe o vjerovanju u Marijino uznesenje.
Prikupljena svjedočanstva pokazala su da vjera u Marijino uznesenje nije nastala tek u novije vrijeme, nego je duboko ukorijenjena u dugoj kršćanskoj predaji.
Crkva pritom ne naučava da je Marijino uznesenje istovjetno Kristovu uzašašću. Krist je uzašao na nebo vlastitom božanskom snagom, dok je Marija u nebesku slavu uznesena Božjom milošću.
Marijino uznesenje u riječima crkvenih otaca i svetaca
O vjerovanju u Marijino uznesenje govorili su brojni crkveni oci, teolozi i sveci.
Sveti Epifanije, crkveni otac iz 4. stoljeća, promišljao je o Marijinoj svetosti i njezinu sudjelovanju u nebeskoj slavi. Sveti German Carigradski naglašavao je da Marijino bogomajčinstvo, djevičanstvo i jedinstvo sa Sinom upućuju na proslavu njezina tijela i duše.
Sveti Toma Akvinski Marijino je uznesenje povezivao s njezinom posebnom ulogom u povijesti spasenja, dok je sveti Antun Padovanski u propovijedi na Veliku Gospu Mariju usporedio sa svetom škrinjom koja je uznesena u vječno prebivalište.
Ta svjedočanstva pokazuju kako se vjera u Uznesenje Blažene Djevice Marije tijekom stoljeća razvijala i produbljivala u molitvi, liturgiji i teološkom promišljanju Crkve.
Velika Gospa okuplja milijune hodočasnika
Što Marija znači današnjem čovjeku posebno se može vidjeti upravo na blagdan Velike Gospe. Toga dana milijuni ljudi diljem svijeta dolaze u crkve i svetišta, prinoseći svoje molitve, zahvale, zavjete i životne teškoće.
U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini posebno se hodočasti u Mariju Bistricu, Sinj, Aljmaš, Trsat, Vepric, Međugorje, Olovo, Komušinu, Remete i Sokolinu kod Kotor Varoša.
Brojni vjernici odlaze i u velika europska i svjetska marijanska svetišta kao što su Lurd, Fatima, Loreto, Altötting i Guadalupe.
Bez obzira na mjesto hodočašća, poruka je ista: Marija vjernike uvijek usmjerava prema Kristu. Blagdan Velike Gospe zato nije samo izraz tradicije i narodnog identiteta nego prije svega svetkovina kršćanske nade – nade da je čovjek pozvan na uskrsnuće, vječni život i zajedništvo s Bogom.
Neka svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije bude prilika za obnovu vjere, iskrenu molitvu i pouzdanje u zagovor one koju hrvatski narod stoljećima zaziva kao svoju Majku, Zaštitnicu i Kraljicu Hrvata, prenosi medjugorje-info.com
