Božić je vrijeme topline, zajedništva i mira, ali i razdoblje koje, uz radost i iščekivanje, kod mnogih ljudi može donijeti dodatna emocionalna opterećenja, pritiske i različite unutarnje dileme. Upravo zato važno je zastati, usporiti svakodnevni ritam i prisjetiti se pravih vrijednosti blagdana – razumijevanja, prihvaćanja i međusobne podrške.
U tom duhu, portal Dnevni.ba donosi blagdanski intervju s Doris Vlašić, psihologinjom i dječjom i adolescentnom integrativnom psihoterapeutkinjom pod supervizijom, koja je ujedno i suradnica i kolumnistica portala Brotnjo.ba. Doris Vlašić ima višegodišnje iskustvo u radu s djecom i mladima u sustavu odgoja i obrazovanja te u privatnoj praksi, a poseban naglasak u svom radu stavlja na pružanje podrške djeci, adolescentima i mladima u suočavanju s razvojnim teškoćama i različitim životnim izazovima. Svoje stručno znanje kontinuirano nadograđuje kroz brojne edukacije, seminare i projekte.
Zašto su blagdani za neke ljude vrijeme radosti i bliskosti, dok su za druge izvor pojačanog stresa, tuge ili unutarnje napetosti? Što najčešće utječe na takve različite doživljaje?
Prema stručnim istraživanjima, blagdani pojačavaju ono što već nosimo u sebi i u svojim odnosima, pa zato mogu biti doživljeni vrlo različito.. Ponekad s našim osobnim emocionalnim stanjem smo uzrok svojih očekivanja – što često uzrokuje pojačani stres, tugu ili unutarnju napetost. Ponekad nas naša okolina i/ili tuđa očekivanja dovedu to tih stanja. Spomenuta vlastita i nametnuta očekivanja dovode do emocionalne iscrpljenosti, razdražljivosti i tjeskobe. Zbog toga, nije neuobičajeno da se tijekom blagdana kod nekih ljudi pojavljuju tuga, unutarnja napetost, nerazumijevanje, i/ili obiteljske nesuglasice.
Također, hoće li netko blagdane doživjeti kao vrijeme radosti, bliskosti ili kao izvor stresa i tuge ovisi i od obiteljskih odnosa te financijske situacije jer živimo u teškim financijskim vremenima. Roditelji rade i po dva posla da bi preživjeli te da u priliku omoguće djeci ono što im je potrebno. Uz navedeno, sve je češća potrebe za kontroliranjem i/ili perfekcionizmom, kao i brojni drugi faktori..
Često u svom radu susrećem ljude koji kažu da ne osjećaju mir, što se odražava kroz različite poteškoće u njihovom životu. Što zapravo znači osjećati mir? To ne znači biti na mirnom mjestu, nego osjećati smirenost u srcu čak i kada smo okruženi bukom, očekivanjima i stresnim situacijama. Tek kada uspijemo postići takav unutarnji mir kroz veću prisutnost, dublje razumijevanje prema sebi, podijeljenu odgovornost i prihvaćanje da ništa ne mora biti savršeno, osjećaji radosti i bliskosti mogu doista prevladavati.
Kako se nositi s pritiskom da za blagdane sve mora biti savršeno – od obiteljskih odnosa i bogate trpeze do darova i opće atmosfere?
Ako pogledamo s vjerske strane, smisao došašća bi trebao biti mir. Umjesto spomenutog mira često se nažalost događa potpuno suprotno. Neka svatko sebi postavi pitanje: „Tko stvara pritisak”? Jesu li to vlastita i/ili tuđa očekivanja, „čarolije” komercijalizma, savršene fotografije idiličnih obitelji na društvenim mrežama, nestrpljenje koje je posvuda oko nas? Tko nas odmiče od jednostavnosti najradosnijeg kršćanskog blagdana i mira koji nam je svima potreban?
Nakon što je svatko za sebe iskreno odgovorio na postavljeno pitanje, napravite samocenzuru – usporite, zaustavite se. Već danas možete možete postupiti malo drugačije nego što ste to činili prošle godine. Važno je postaviti granice, osvijestiti vlastite mogućnosti i prepoznati koliko obaveza vam je dovoljno. Njegujte svoje obiteljske rituale jer svaka je obitelj priča za sebe — s vlastitim pravilima, običajima i odnosima. Čuvajte mir unutar svojih obitelji kako bi one bile sigurno mjesto odmora, razumijevanja i rasterećenja, a ne izvor dodatnog pritiska.
Na koji način roditelji mogu djeci približiti prave vrijednosti blagdana, poput zajedništva, zahvalnosti i empatije, u vremenu kada je naglasak često na darovima i materijalnom?
U ovom užurbanom načinu života, prave vrijednosti: zajedništvo, zahvalnost i empatiju roditelji najbolje mogu približiti djeci kroz zajedničko provedeno vrijeme, kroz istinsku prisutnost i iskreno razumijevanje. U vremenu u kojem živimo, to je ono što je današnjim obiteljima najpotrebnije – i ujedno najvrjednije što roditelji mogu darovati svojoj djeci.
Iako sam već dosta o tome pričala, moram opet istaknuti kako se događa da roditelji zbog osobne zauzetosti darovima nastoje nadomjestiti neprovedeno vrijeme i ljubav, što djeca itekako primijete i osjete. Tada djeca imaju sve što požele, osim osjećaja nazočnosti svojih roditelja. Takvi darovi ne uklanjaju usamljenost kod djece niti će u konačnici ukloniti krivnju koju roditelj osjeća zato što nije dovoljno uključen u život svoga djeteta.
Djeca vole darove i trebaju im se pokloniti ponekad jer darivanje pridonosi međusobnoj povezanosti, ali ono nikada ne smije biti ključno u odnosu. Volim uvijek podsjetiti da se dar može i izgubiti, ali njegovo značenje se nosi dugo u srcu.
Iskoristite zajedničke trenutke bez užurbanosti svakodnevnice i uključite se u dječju igru. Na taj način, djeca će u svoj budući život ponijeti značajne emocionalne uspomene iz djetinjstva. Pozivam sve roditelje da u opuštenim trenucima sa svojom djecom pogledaju zajednički film, odlože mobitele, za koje sam sigurna sam da će i djeca rado odložiti, kao i play station. Ponudite djeci zajedničke trenutke uz društvene igre koje donose puno smijeha i u kojima je osmijeh djece na prvom mjestu. Djeca vole priče. Ispričajte djeci kako ste vi provodili Božić kada ste bili njihovog uzrasta. Vodite se roditeljskim osjećajem i uživajte u opuštenim aktivnostima sa svojom djecom, i ne zaboravite da djeca osjećaju da ih volite kroz vaše postupke i način ophođenja prema njima.
Često mi djeca kažu kada se nađu u teškom razdoblju kako se prisjete zajedničkih trenutaka s roditeljima koji im služe kao podsjetnik na sigurnost i povezanost. Djeca možda ponekad ne shvaćaju koliko im roditelji pružaju, no kada odrastu, pogledat će unatrag i shvatiti da su roditeljska ljubav i prisutnost bili najveći od svih darova, i to je ono što se pamti.
