Sveta misa u crkvi svetoga Jakova u Međugorju bila je ispunjena posebnim emocijama. Fra Marin Mikulić oprostio se od župe u kojoj je proteklih godina služio kao župni vikar, zahvalivši svećenicima, župljanima, hodočasnicima i mladima s kojima je dijelio svoj svećenički put.
Oproštaj ispunjen zahvalnošću i uspomenama
Oproštaj fra Marina Mikulića nije bio samo službeni rastanak svećenika koji odlazi na novu dužnost. Bio je to trenutak u kojem su oživjele uspomene na brojne svete mise, propovijedi, ispovijedi, molitve i susrete koji su ga tijekom godina povezali s međugorskim župljanima i hodočasnicima.
Stojeći pred zajednicom kojoj je služio, fra Marin zahvalio je svojoj subraći svećenicima na zajedništvu, suradnji i svemu što su zajedno proživjeli. Svećenička služba u Međugorju nosi posebnu odgovornost, ali i neizmjerno bogatstvo susreta s ljudima koji iz cijeloga svijeta dolaze tražiti mir, utjehu, oproštenje i novi početak.
Posebne riječi zahvalnosti uputio je župljanima koji su ga prihvatili i pratili tijekom njegove službe. Upravo su župljani oni s kojima svećenik dijeli svakodnevni život: radost krštenja i vjenčanja, ozbiljnost ispovijedi, bol rastanaka, obiteljske poteškoće te tihe trenutke molitve koje vidi samo Bog.
Posebna poruka mladima
Osobito emotivan dio oproštaja bio je trenutak u kojem se fra Marin obratio mladima. Oni su tijekom njegova boravka u Međugorju zauzimali važno mjesto u njegovu svećeničkom djelovanju i srcu.
S mladima je dijelio molitvu, razgovore, susrete i brojne aktivnosti, nastojeći im približiti Krista i pokazati da vjera nije odvojena od života, nego je snaga koja čovjeka prati u njegovim odlukama, izazovima i kušnjama.
Vrijeme i ljubav koje je darovao mladima ostat će važan dio njegova služenja u Međugorju. Brojni susreti, ohrabrenja i izgovorene riječi nastavit će živjeti u srcima onih koji su ga upoznali.
Propovijedi koje su poticale na obraćenje
Fra Marin Mikulić u Međugorju je bio prepoznatljiv po otvorenim, snažnim i izravnim propovijedima. Govorio je bez uljepšavanja o vjeri, grijehu, obraćenju i odgovornosti kršćanina, ali njegove poruke uvijek je pratio poziv na povratak Bogu, njegovu milosrđu i ljubavi.
Njegove su riječi nekada opominjale, nekada tješile, a često poticale vjernike da se iskreno zapitaju kakav je njihov odnos prema Bogu i bližnjima. Upravo će zbog toga mnogi pamtiti službu fra Marina Mikulića u Međugorju.
Rastanak možda najbolje pokazuje koliko se ljudi tijekom zajedničkih godina mogu povezati. Dok susreti traju, često nismo potpuno svjesni koliko nam nečija prisutnost znači. Tek u trenutku odlaska postaje jasno koliko je uspomena ostalo, koliko je riječi dotaknulo ljudska srca i koliko je jedan svećenik postao dio života župne zajednice.
Svećenički put nastavlja u Čerinu
Odlazak svećenika iz župe nikada nije samo administrativna promjena. Iza njega ostaju ljudi kojima je podijelio sakramente, mladi koje je ohrabrio, pokornici kojima je u ispovjedaonici navijestio Božje oproštenje i vjernici kojima je svojim riječima pomogao ponovno pronaći put prema Bogu.
Fra Marin svoju će svećeničku službu nastaviti kao župni vikar u župi svetoga Stjepana Prvomučenika u Čerinu. Pred njim su novo mjesto služenja, novi susreti i novi ljudi kojima je poslan.
Međugorje ga ispraća sa zahvalnošću. Ovaj oproštaj nije kraj, nego zahvala za sve ono što je tijekom proteklih godina utkano u život župe svetoga Jakova, prenosi medjugorje-news.com
