Božo Odak, umirovljeni osiguravatelj i ratni veteran, pronašao je novi smisao života u vrtlarstvu. Rođen u Čitluku, a godinama nastanjen u Zagrebu, ovaj zaljubljenik u prirodu i rad na zemlji svoju je mladost proveo u vinogradima i duhanima, uz oca koji je bio jedan od najvećih vinogradara u BiH. No, tek nakon povratka iz rata početkom 90-ih, ponovno se u njemu probudila ljubav prema zemlji.
“Ta je ljubav bila zamrla jedno vrijeme. Nakon rata sam počeo vrtlariti i ta ljubav je samo rasla. Kad sam otišao u mirovinu, odlučio sam posvetiti vrijeme unucima i vrtu” kazao je Odak.
Kupio je zemljište od 5000 kvadratnih metara koje mu je na početku djelovalo preveliko. Uz pomoć susjeda krenuo je u obradu. Iako se kasnije pokazalo da tlo nije idealno za voćke, to ga nije obeshrabrilo – cijeli prostor prilagodio je vrtlarstvu i danas koristi svaki pedalj.
Ekološki pristup i molitva uz crkvena zvona
Odak ističe da se oslanja isključivo na ekološke metode uzgoja. “Zemlju ne smijete orati preduboko. Najveće zlo je prevrnuti zemlju. Velik dio vrta kompostiram, a radim isključivo vilama“ objašnjava Božo, koji svoj dan započinje rano, uz molitvu kad zazvoni crkveno zvono u 6 ujutro.
“Ujutro je najdragocjenije vrijeme. Ustajem u 5 sati, radim do podne, potom slijedi ručak i odmor, a onda ponovno radim navečer do zvona u osam. Na kraju dana zahvalim Bogu što je prošao uspješno” kaže.
Od mirovine do tržnice
Iako ima iznadprosječnu mirovinu, Odak ne skriva da njegova proizvodnja donosi i prihod. “U početku sam povrće dijelio prijateljima, a onda sam ga počeo i prodavati. Ljudi osjete razliku u okusu i jednostavno se zaljube“ priča.
Posebnu ljubav gaji prema rajčici i lubenici. “To su mi simboli ljeta. Imam 1600 sadnica rajčice i vlastito sjeme koje godinama čuvam. Moja šalša postala je nezaobilazna kod mojih prijatelja” s osmijehom govori.
Iskustvo s bolesti i povratak u vrt
Božo se prije dvije godine susreo sa životnom opasnosti – zarazio se leptospirozom. “Otkazali su mi bubrezi i jetra. Liječnici su me jedva spasili. Čim sam pušten iz bolnice, otišao sam u vrt. Biljke su plakale za mnom“ prisjetio se.
Košarka, politika i obitelj
Božo je i zaljubljenik u košarku, jedan od utemeljitelja kluba koji i danas djeluje. “Trenirao sam klince, to su prekrasne uspomene. Kasnije su i moji sinovi igrali ” kazao je.
Bio je i zastupnik HDZ-a u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, no političko razdoblje ne pamti s posebnim simpatijama. “Nisam volio besplodna sjedanja po cijele dane. Vrt mi je davao konkretne rezultate, a to mi je uvijek bilo važnije” zaključuje.
Za Božu Odaka, život na zemlji i među biljkama više je od hobija – to je stil života, terapija, duhovna obnova i radost koja se ne mjeri novcem.
“Da ne mogu ovo raditi, platio bih da mogu” poručuje na kraju.
Izvor: HRT/Nedjeljom u dva
