Na današnji dan, 8. svibnja 1898. godine, rođen je blaženi Alojzije Stepinac, svećenik, zagrebački nadbiskup i kardinal koji je svojim životom, vjerom i hrabrošću ostavio neizbrisiv trag u povijesti hrvatskog naroda i Katoličke Crkve u Hrvata.
Rođen je u selu Brezariću, u župi Krašić, kao peto od osmero djece u pobožnoj obitelji Josipa i Barbare Stepinac, rođene Penić. Kršten je već sljedećeg dana pod imenom Alojzije Viktor. Osnovnu školu završio je u Krašiću, a potom je kao pitomac Nadbiskupijskog orfanotrofija pohađao klasičnu gimnaziju u Zagrebu.
Ratni put i životna odluka
Nakon mature 1916. godine mobiliziran je u austro-ugarsku vojsku te je sudjelovao na talijanskom bojištu. Tijekom borbi na rijeci Piavi pao je u talijansko zarobljeništvo, a nakon završetka Prvog svjetskog rata vraća se u domovinu.
Po povratku kratko studira agronomiju na Sveučilištu u Zagrebu, no ubrzo napušta studij i vraća se radu na obiteljskom imanju. Upravo u tom razdoblju sazrijeva njegova odluka za svećenički poziv.
Godine 1924. odlazi u Rim gdje studira filozofiju i teologiju na Papinskom sveučilištu Gregoriani te boravi u glasovitom kolegiju Germanicum-Hungaricum.
Svećeničko i biskupsko djelovanje
Za svećenika je zaređen 26. listopada 1930. godine u Rimu, a po povratku u Hrvatsku posvećuje se pastoralnom i karitativnom radu. Na njegovu inicijativu osnovan je dijecezanski Caritas Zagrebačke nadbiskupije.
Papa Pio XI. imenovao ga je 1934. godine nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva. Sa samo 36 godina postao je najmlađi biskup na svijetu. Nakon smrti nadbiskupa Antuna Bauera 1937. godine preuzima vodstvo Zagrebačke nadbiskupije.
Kao nadbiskup posebno je promicao duhovnu obnovu, euharistijsku i marijansku pobožnost, pastoral obitelji i mladih te aktivno djelovanje vjernika laika. Osnivao je nove župe, podupirao katolički tisak i poticao izdavanje novog prijevoda Svetoga pisma.
Stepinac tijekom Drugog svjetskog rata
Tijekom Drugog svjetskog rata i postojanja Nezavisne Države Hrvatske, Stepinac je javno osuđivao rasne zakone, progone i zločine bez obzira na nacionalnost ili vjeru žrtava.
Već u travnju 1941. prosvjedovao je protiv rasističkih zakona, a tijekom rata pomagao je progonjenim Židovima, Srbima, Romima, Slovencima, Poljacima i svim ugroženima. U svojim propovijedima i pismima dosljedno je branio dostojanstvo svakog čovjeka i osuđivao nasilje i nepravdu.
Montirani proces i zatočeništvo
Nakon završetka rata komunističke vlasti pokušale su odvojiti Crkvu u Hrvatskoj od Svete Stolice. Budući da je Stepinac to odbio, postao je meta progona novog režima.
U montiranom političkom procesu 1946. godine osuđen je na 16 godina zatvora i prisilnog rada. Kaznu je služio u Lepoglavi, gdje je bio izložen izolaciji, poniženjima i narušenom zdravstvenom stanju.
Nakon pet godina zatvora premješten je u kućni pritvor u rodni Krašić. Papa Pio XII. imenovao ga je kardinalom 1953. godine, no vlasti mu nisu dopustile odlazak u Rim.
Smrt i beatifikacija
Alojzije Stepinac preminuo je 10. veljače 1960. godine u Krašiću, tijekom izdržavanja kazne. Umro je na glasu svetosti, a pokopan je u zagrebačkoj katedrali gdje njegov grob i danas okuplja brojne vjernike.
Postupak za proglašenje blaženim započeo je 1981. godine, a papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici.
Blaženi Alojzije Stepinac ostaje simbol vjernosti Crkvi, hrabrosti, dostojanstva i nepokolebljive vjere u najtežim vremenima hrvatske povijesti, prenosi nedjelja.hr.
