
U razgovoru za Večernji list BiH, ugledni hercegovački franjevac, književnik, psiholog i glazbenik, Brotnjak fra Šimun Šito Ćorić otvoreno je progovorio o svom povratku u Hercegovinu nakon više od pola stoljeća života i djelovanja u inozemstvu, Međugorju, položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini, hrvatskom iseljeništvu, ali i slučaju fra Joze Zovke. Jedan od najpoznatijih hrvatskih intelektualaca iz redova Franjevačke provincije Hercegovine osvrnuo se na bogato životno iskustvo stečeno diljem svijeta te poslao snažne poruke o vjeri, milosrđu, identitetu i budućnosti hrvatskog naroda.
Stihovima svoje posljednje pjesme, u kojima pjeva o povratku kući nakon dugog putovanja svijetom, fra Šito simbolično opisuje i vlastiti životni krug koji se nakon desetljeća zatvara u rodnoj Hercegovini.
Više od četiri desetljeća među Hrvatima diljem svijeta
Fra Šimun Šito Ćorić još je 1972. godine otišao na studij u Švicarsku, ne sluteći da će ga životni put odvesti na više od pola stoljeća izvan domovine.
Tijekom 42 godine misionarskog rada služio je hrvatskim zajednicama diljem Europe i svijeta, posjećujući brojne zemlje u kojima žive Hrvati i njihovi potomci.
„Najzdravije je biti usmjeren na sada, kao što pjevam u jednoj pjesmi: ‘Sad i danas od zlata su i srebra’.“
Ističe kako ga je upravo susret s ljudima različitih kultura i životnih iskustava najviše obogatio.
„Najviše pamtim dobre, uspješne i drage ljude, prirodne ljepote i specifičnosti pojedinih zemalja. Od svega toga uvijek sam nešto novo učio.“
Teške sudbine hrvatskih iseljenika
Govoreći o životu među hrvatskim iseljenicima, fra Šito se prisjetio brojnih teških priča obilježenih političkim progonima, zabranama povratka u domovinu i stradanjima hrvatskih obitelji.
Posebno ga se dojmile sudbine onih koji su bili žrtve komunističkog režima, kao i obitelji koje su izgubile svoje najmilije tijekom ratova i političkih progona.
Ta iskustva ostavila su snažan trag i na njegov književni rad, kroz koji je često obrađivao teme hrvatske emigracije, identiteta i borbe za slobodu.
Svećenik, psiholog, književnik i glazbenik
Uz svećenički poziv, fra Šito izgradio je bogatu karijeru književnika, psihologa i glazbenika. Autor je više od četrdeset knjiga te brojnih pjesama koje su obilježile duhovnu i domoljubnu glazbenu scenu.
„Psihologija, književnost, glazba i stalni kontakti s raznolikim kulturama i ljudima obogaćivali su moje djelovanje, poglavito svećeničko.“
Dodaje kako je cijeli život nastojao učiti i usavršavati se, što mu je omogućilo kvalitetniji rad s ljudima i bolje razumijevanje njihovih životnih izazova.
O idealiziranju prošlosti i današnjem društvu
Fra Šito smatra kako se prošlost često promatra kroz idealiziranu sliku te upozorava da mnogi pritom zanemaruju stvarne okolnosti života u bivšim sustavima.
„U usporedbi s onom nasilnom jugoslavenskom državom, vrijednosti i mogućnosti koje donose sloboda i vlastita država neusporedive su.“
Naglašava da sloboda nosi i odgovornost te da je potrebno vrijeme kako bi društvo naučilo živjeti u demokratskim okolnostima.
Ovisnost o tehnologiji ozbiljno ugrožava obitelj
Posebnu zabrinutost iskazao je zbog sve veće otuđenosti ljudi i negativnog utjecaja tehnologije na međuljudske odnose.
„Danas je jasno da ovisnost o suvremenim tehničkim komunikacijama koči razvoj zdravih osjećaja, intelektualnih sposobnosti i ugrožava zdrave međuljudske odnose.“
Prema njegovu mišljenju, obitelj, prijateljstvo i zajedništvo ne mogu opstati bez stvarnog susreta, razgovora i međusobne brige.
„Ljubav i prijateljstvo nužno uključuju radosno druženje, brigu i požrtvovnost za druge.“
O fra Jozi Zovki: Milosrđe mora biti ispred strogoće
Jedan od dijelova razgovora koji je izazvao posebnu pozornost odnosio se na njegov stav o fra Jozi Zovki, kojemu je među rijetkima javno pružio podršku.
Fra Šito smatra da crkvene vlasti ponekad znaju biti pretjerano stroge te da bi milosrđe trebalo imati važnije mjesto u crkvenom djelovanju.
„Strogoća crkvenih vlasti zna biti nepotrebna i pretjerana. Čvrsto vjerujem da se Bog najviše očituje među ljudima svojim milosrđem, čega se ove godine u Crkvi posebno spominjemo.“
Prisjetio se i poznate anegdote kojom je želio naglasiti važnost milosrđa u svakodnevnom životu i pastoralu.
Međugorje kao veliki Božji dar
Govoreći o Međugorju, fra Šito je rekao kako je od samih početaka osjećao da se radi o posebnom događaju za Crkvu i cijeli svijet.
„Odmah sam imao osjećaj da je tu Božji prst. Malo poslije počeo sam čvrsto vjerovati u bitne Gospine poruke iz Međugorja.“
Smatra da ni danas mnogi nisu dovoljno svjesni koliku važnost Međugorje ima za vjernike diljem svijeta.
„Mislim da mi kršćani, uključujući i crkvene službenike, još nismo počeli dovoljno cijeniti ovaj Božji dar cijelom svijetu.“
Hrvati u BiH moraju ostati ravnopravan narod
Velik dio razgovora bio je posvećen položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini, iseljavanju i političkoj budućnosti zemlje.
Fra Šito smatra kako bez pune jednakopravnosti triju konstitutivnih naroda BiH ne može ostvariti stabilnost i dugoročni razvoj.
„Morat će doći do jednakopravnosti. Bez poštivanja hrvatske konstitutivnosti, tog trećeg stupa BiH, država će biti u kaosu i nitko od nje neće imati koristi.“
Podsjetio je i na dramatičan pad broja Hrvata u BiH tijekom posljednjih desetljeća te upozorio da taj trend ozbiljno ugrožava budućnost hrvatskog naroda u zemlji.
„Idem u rentu, ali neću u mirovinu“
Iako se vraća u Hercegovinu nakon više od pola stoljeća života u svijetu, fra Šito ne planira usporiti.
U pripremi ima nove knjige, među kojima su djela o hrvatskim političkim emigrantima te knjiga psihološko-teološke tematike o ljubavi i međuljudskim odnosima.
Istodobno završava i novi glazbeni projekt pod nazivom „Da život ne prođe kraj mene“, koji će biti objavljen i na vinilnoj ploči.
„Idem u rentu, ali neću u mirovinu.“
Poruka je to čovjeka koji je desetljećima služio Crkvi, hrvatskom narodu i kulturi te koji se, nakon dugog puta svijetom, vraća kući s istom energijom i željom za stvaranjem kao i na početku svog životnog poziva.





