
U noći 9. svibnja 1992. godine bombardirana je, zapaljena i gotovo potpuno uništena Franjevačka crkva sv. Petra i Pavla u Mostaru – jedno od najvažnijih duhovnih i kulturnih središta hercegovačkih katolika. Taj događaj ostao je duboko urezan u kolektivno sjećanje mostarskih vjernika i franjevačke zajednice.
Tri godine poslije, 9. svibnja 1995. godine, na treću obljetnicu njezina razaranja, u klaustru Franjevačkog samostana održana je svečana večernja misa koju je predvodio tadašnji župnik fra Dane Karačić. Okupljeni vjernici, franjevci i prijatelji župe oprostili su se od ostataka stare crkve, neposredno prije uklanjanja posljednjih ruševina.
Istoga dana ostatke spaljene crkve posjetio je i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.
Emotivan oproštaj od stare mostarske crkve
Poseban pečat tom događaju dao je tekst „Spaljenoj crkvi u spomen“, objavljen u glasilu FRAMOST (svibanj 1996., god. 1, broj 2). Autorica teksta je Alena Jurić, danas dr. sc. Alena Jurić, redovita profesorica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.
U emotivnom oproštaju crkva je prikazana kao majčinsko utočište generacija Mostaraca – mjesto krštenja, prvih pričesti, vjenčanja, molitve i duhovnog sazrijevanja. Tekst svjedoči o neraskidivoj povezanosti vjernika s crkvom sv. Petra i Pavla, koja je desetljećima bila simbol zajedništva i identiteta mostarskih katolika.
Autorica posebno evocira uspomene na crkvene zborove „Marijini anđeli“, „Talambasi i Žicari“ te zbor „Sv. Cecilija“, koji su svojim pjesmama obilježili duhovni i kulturni život Mostara.
Crkva koja živi u sjećanju vjernika
Iako je stara crkva nestala u ratnom vihoru, njezina simbolika ostala je trajno prisutna među vjernicima. U tekstu se naglašava kako prava vrijednost crkve nije samo u kamenim zidovima nego u ljudima koji su u njoj živjeli vjeru, nalazili utjehu i gradili zajedništvo.
„Ono što se voli nikad ne umire“, završna je poruka teksta koja i danas snažno odjekuje među Mostarcima.
Nova crkva sv. Petra i Pavla izrasla je na temeljima stare, ali uspomena na spaljenu franjevačku crkvu ostaje trajni dio povijesti Mostara i Franjevačke župne zajednice, prenosi Hercegovina.in.





