Miroslav Kordić: “MasterChef mi je promijenio život, a Hercegovina ostaje moja najveća inspiracija”
Brotnjak Miroslav Kordić, jedan od zapaženijih sudionika hrvatskog MasterChefa, gostovao je u emisiji „Vrijeme je za goste“ RTV Herceg-Bosne. Gledatelje je tijekom natjecanja osvojio skromnošću, humanošću, upornošću i snažnom privrženošću tradicionalnoj hercegovačkoj kuhinji.
U razgovoru se prisjetio dvaju pokušaja ulaska u MasterChef, života u izolaciji, prijateljstava među kandidatima i lekcija koje su mu potpuno promijenile profesionalni put. Govorio je i o bogatstvu hercegovačkih namirnica, volonterskom radu, budućim projektima te želji da jednoga dana pokrene vlastitu kulinarsku emisiju ili napiše kuharicu.
Druga prilika za ostvarenje velikog cilja
Kordić se na prijavu u MasterChef odlučio na nagovor kolege. Prvi pokušaj nije završio ulaskom u natjecanje, ali ga neuspjeh nije obeshrabrio. Iskoristio ga je kao vrijednu lekciju i odlučio pokušati ponovno.
„Čovjek uči na pogreškama, pa sam tako učio i ja. Dao sam sebi drugu priliku jer sam zaista uporan. Kada nešto započnem, želim to dovesti do kraja.“
Za drugi nastup pripremao se mnogo ozbiljnije. Već je znao što ga očekuje pred žirijem, proučio je svaki detalj i nastojao ne ponoviti pogreške iz prvog pokušaja.
„Prvi put sam došao prilično opušten, misleći da natjecanje nije toliko zahtjevno kao što izgleda. Kada sam ponovno pokušao, svaki sam detalj proučio pet ili šest puta.“
Ulasku u MasterChef prethodilo je više selekcijskih krugova. Kako je objasnio, od kandidata se ne očekuje samo kulinarsko znanje, nego i sposobnost snalaženja pod pritiskom, psihološka stabilnost, osobnost i prilagodljivost.
Život u MasterChefu bio je mnogo više od kuhanja
Kordić se u natjecanju zadržao više od trideset emisija, odnosno gotovo dva i pol mjeseca. To iskustvo opisuje kao potpuno drukčiji način života, bez svakodnevne užurbanosti, telefona, interneta i neprekidnog protoka informacija.
„Bili smo usmjereni samo na kuhanje i druženje. Učili smo jedni od drugih i pomagali jedni drugima u svakom trenutku. To je jedno prelijepo iskustvo koje bih preporučio svakome tko voli kuhati.“
Iako su bili konkurenti, među kandidatima su se razvila snažna prijateljstva. U kući su boravila 24 različita karaktera, ali ih je povezivala zajednička ljubav prema gastronomiji.
Posebno zahtjevna bila je odvojenost od obitelji. Kandidati su, prema njegovim riječima, jednom tjedno imali samo nekoliko minuta za telefonski razgovor s najbližima.
„Bilo je trenutaka kada sam pomislio da više ne mogu i da se želim vratiti svojem uobičajenom životu. Tada smo bodrili jedni druge i upravo nam je energija cijele ekipe pomogla da ustrajemo.“
Kordić se osobito povezao s hercegovačkim kandidatima, među kojima je bila i Ivana Solda. Zajedno su se družili, međusobno pomagali i, kada već nisu mogli odlaziti u crkvu, organizirali zajedničku molitvu u kući.
Hercegovina predstavljena na moderan način
Jedan od njegovih glavnih ciljeva bio je predstaviti Hercegovinu i njezine tradicionalne namirnice u suvremenom kulinarskom izdanju. Nije želio samo reproducirati stara jela, nego ih prilagoditi zahtjevima moderne gastronomije.
„Želio sam predstaviti Hercegovinu i naš kraj na moderan način. Fokus mi je bio na tradicionalnim jelima i namirnicama obrađenima u suvremenom stilu.“
Na audiciji je pripremio takozvani „hercegovački losos“ – domaću pastrvu posluženu s umakom od šipka i pestom od raštike. Naziv jela bio je duhovita reakcija na velik broj kandidata koji su se žiriju predstavljali lososom, namirnicom koja nije karakteristična za Hercegovinu.
Tijekom natjecanja shvatio je da se kulinarstvom želi baviti mnogo ozbiljnije.
„MasterChef mi je otvorio oči i pokazao što želim biti i čime se želim baviti. Nisam bio potpuno svjestan koliko volim kuhati i koliko se u tom poslu mogu ostvariti.“
Slogan prema kojem MasterChef mijenja živote, kaže Kordić, u njegovu se slučaju pokazao potpuno točnim. Nakon natjecanja počele su stizati poslovne ponude, pozivi na gastronomske manifestacije i angažmani u kulinarskim žirijima.
Umor i pogrešno shvaćen zadatak presudili u završnici
Iako je isprva bio zadovoljan već samim ulaskom u natjecanje, Kordić je postupno pomicao vlastite granice. Ipak, posljednjih nekoliko emisija osjetio je fizički i psihički umor.
„Kada sam vidio koliko mogu, rekao sam sebi da idem sve dok budem mogao. No tijekom posljednje tri ili četiri emisije osjetio sam da više nemam dovoljno snage pratiti takav tempo.“
U eliminacijskom izazovu pogrešno je protumačio temu. Pripremio je minimalistički tanjur, premda je zadatak zahtijevao količinski bogat, ali nutritivno uravnotežen obrok namijenjen fizički aktivnim osobama. Dodatni problem bilo je serviranje jer je, kako priznaje, često posluživao obilnije porcije, u tradicionalnom hercegovačkom stilu.
Unatoč ispadanju, s kandidatima je ostao u dobrim odnosima. I danas se međusobno prate, podržavaju, preporučuju za različite poslove i surađuju na gastronomskim projektima.
Hercegovina ima namirnice svjetske kvalitete
Putovanja su imala važnu ulogu u Kordićevu kulinarskom razvoju. Posjećujući različite zemlje, upoznavao je njihove kuhinje i stečena iskustva prenosio u vlastito kuhanje. Ipak, odlučio je ostati živjeti i raditi u Hercegovini.
„Odlučio sam živjeti u Hercegovini, ovdje raditi i izvući najbolje iz svega što imamo. Naše je podneblje blagoslovljeno, a kvaliteta mesa, povrća, samoniklog bilja, šparoga i gljiva zaista je iznimna.“
Smatra da upravo škrta hercegovačka zemlja namirnicama daje poseban okus i kvalitetu. Potrebno ih je samo bolje upoznati, pravilno obraditi i predstaviti gostima.
Kada bi strancu trebao prikazati Hercegovinu na jednom tanjuru, poslužio bi divlje zelje sa suhim mesom.
„Divlje zelje za mene predstavlja Hercegovinu. Naši su ga stari pripremali od ljekovitih i jestivih biljaka pronađenih u prirodi. Ukusno je, zdravo i u sebi nosi priču o borbi čovjeka i biljke s hercegovačkim kršem.“
Kalja kao jelo koje najbolje opisuje njegov karakter
Na pitanje koje ga jelo najbolje opisuje kao kuhara i čovjeka, Kordić je izdvojio kalju – tradicionalno jelo koje se dugo i polako priprema.
„Kalja se sporo kuha, zahtijeva dobre namirnice, strpljenje i sklad okusa. Najbolja je kada se priprema na štednjaku na drva. Sve što volim u kuhanju mogao bih spojiti u to jedno jelo.“
Hercegovački jelovnik u tri slijeda započeo bi krem-juhom od poriluka ili raštike. Kao glavno jelo poslužio bi sporo pirjanu janjetinu s mnogo povrća, dok bi desert sadržavao smokve i bademe.
Razmišlja i o pisanju kuharice posvećene domaćoj kuhinji. Želio bi sačuvati vlastite recepte i ideje, ali i pokazati početnicima da nijedno jelo ne mora uspjeti iz prvog pokušaja.
„Koliko si puta pogriješio, toliko si i naučio. Ne mora sve uspjeti odmah. Važno je biti uporan, pokušavati i učiti iz svakog neuspjeha.“
Kuhanje je osnovna životna vještina
Kordić odbacuje stereotip prema kojem je kuhinja isključivo ženski prostor. Smatra da bi svaka osoba trebala znati pripremiti barem nekoliko osnovnih jela.
„Ne moramo svi biti vrhunski kuhari niti se profesionalno baviti kuhanjem, ali osnovne stvari trebamo znati. Kuhanje je životna vještina i nema opravdanja da čovjek barem nešto ne nauči.“
Prema njegovu mišljenju, ljubav prema kuhanju važnija je čak i od kvalitete namirnice. Dobar kuhar može pronaći način da iz skromnijih sastojaka izvuče maksimum, ali bez predanosti i zanimanja za ono što radi teško može nastati dobro jelo.
„Ljubav je presudna. Namirnice jesu važne, ali kada se potpuno predaš kuhanju i zaista ga voliš, uvijek ćeš pronaći način da napraviš nešto dobro.“
Kao sastojke koji mogu podići kvalitetu gotovo svakog jela izdvojio je pročišćeni maslac i kvalitetno domaće maslinovo ulje. Njegovo najvažnije „tajno oružje“ ipak je smirenost kada stvari krenu pogrešnim smjerom.
Humanitarni rad i ljubav prema spašavanju
Humanost je važan dio Kordićeva života. Više od desetljeća član je Gorske službe spašavanja, a iskustvo ima i u radu te volontiranju s djecom i osobama kojima je potrebna pomoć.
„Gorska služba spašavanja moja je velika ljubav. Već sam dvanaest godina dio te plemenite priče i pomažem ljudima kada se nađu u nevolji.“
Rado se odaziva i na humanitarne gastronomske događaje. Najavio je suradnju s motociklistima iz Brotnja na događaju koji bi okupio sudionike iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a prikupljeni prihod bio bi namijenjen udruzi koja skrbi o djeci s teškoćama u razvoju.
Sudjelovao je i u organizaciji međunarodne Sačijade na Buni i Bunici, koja je okupila 21 ekipu iz zemalja bivše Jugoslavije. Kao član žirija prvi je put iz druge perspektive osjetio koliko je teško ocjenjivati kvalitetna jela i odlučivati kada pobjednika određuju nijanse.
Planovi za emisiju, kuharicu i gastronomiju u prirodi
U budućnosti ne želi otvoriti klasičan restoran s jednoličnim jelovnikom. Privlači ga koncept koji bi povezao kuhanje, boravak u prirodi, izlete i prikupljanje samoniklih namirnica.
„Želio bih napraviti nešto u prirodi – možda malu konobu povezanu s izletima, traženjem namirnica i njihovom pripremom na licu mjesta. Volio bih ljudima pokazati što sve mogu pronaći i pripremiti u Hercegovini.“
Među njegovim planovima nalaze se i kulinarska emisija te autorska kuharica. Ne želi žuriti, nego stvoriti projekt koji će imati kvalitetu, trajnu vrijednost i jasnu vezu s Hercegovinom.
Za kraj gostovanja predložio je jednostavno ljetno jelo – carpaccio od domaće pastrve, koju naziva „hercegovačkim lososom“. Tanko narezana pastrva poslužuje se na podlozi od maslačka i zelene salate, uz sok od šipka i kvalitetno maslinovo ulje.
Upravo taj recept sažima Kordićev kulinarski pristup: domaća namirnica, tradicija, priroda i suvremena prezentacija. Njegova MasterChef avantura završila je prije finala, ali mu je otvorila potpuno novo životno poglavlje – ono u kojem Hercegovinu predstavlja kroz njezine okuse, ljude i bogatu gastronomsku baštinu.
Pri preuzimanju teksta, obvezno je navesti brotnjo.ba kao autora te dodati poveznicu na autorski članak.
