Na današnji dan, 12. svibnja 1866. godine, u Herceg Novom rođen je sveti Leopold Bogdan Mandić, hrvatski kapucin, svetac ispovjedaonice i jedan od najomiljenijih svetaca povezanih sa sakramentom pomirenja. Njegov kip u Međugorju već desetljećima stoji uz ispovjedaonice, na mjestu gdje tisuće hodočasnika traže mir, oprost i novi početak.
Sveti Leopold Bogdan Mandić rođen je 12. svibnja 1866. godine u Herceg Novom, današnjoj Crnoj Gori. Njegovi roditelji, otac Petar Antun Mandić i majka Dragica, odnosno Karla, rođena Carević, na krštenju 13. lipnja 1866. dali su mu ime Bogdan Ivan.
Već od najranijih godina pokazivao je osobitu pobožnost, blagost i ljubav prema ljudima. Njegova dobrota i duhovna ozbiljnost bile su prepoznate još u mladosti. Kada je 16. studenoga 1882. ušao u Kapucinsko sjemenište u Udinama, kotorski biskup Kazimir Forlani posvjedočio je kako je mladi Bogdan “od najnježnijih godina davao primjer svake kreposti”.
Svetac čija je ispovjedaonica bila mjesto milosti
Život svetog Leopolda najviše je obilježila ispovijed. Gotovo četrdeset godina proveo je u ispovjedaonici, svakodnevno slušajući pokornike i dijeleći im Božje milosrđe. Njegova mala ispovjedaonica u Padovi postala je mjesto na koje su dolazili ljudi iz svih slojeva društva.
Kod njega su se ispovijedali sveučilišni profesori, biskupi, svećenici, radnici, seljaci, domaćice, trgovci, industrijalci, vojnici i mnogi drugi. Nisu dolazili samo iz Padove i okolice, nego i iz udaljenih dijelova Italije. Ljudi su strpljivo čekali satima, često i po deset ili više sati, kako bi upravo kod njega pristupili sakramentu pomirenja.
Sveti Leopold nije bio poznat po velikim propovijedima ni javnim nastupima, nego po tihoj i ustrajnoj službi u ispovjedaonici. Njegova blagost, strpljivost i duboka vjera privlačili su one koji su tražili pomirenje s Bogom, s drugima i sa samima sobom.
Euharistija i ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji
Duhovni život svetog Leopolda imao je svoje središte u Euharistiji. Iz mise i molitve crpio je snagu za svakodnevnu službu ispovjednika. Posebnu sinovsku ljubav gajio je prema Blaženoj Djevici Mariji, koju je nazivao svojom “Gospodaricom”.
Po naravi je bio živ i nagao, a u mladosti se znao boriti s vlastitom srdžbom. No upravo je u toj borbi izrastao u čovjeka iznimne blagosti. Poniznošću, molitvom i duhovnim naporom postao je svećenik kojega su mnogi doživljavali kao lice Božjeg milosrđa.
Već za života ljudi su ga smatrali svetim. Nakon smrti njegovo se štovanje brzo širilo, osobito među obiteljima koje su mu se utjecale u svojim potrebama i nevoljama.
Zašto se kip svetog Leopolda nalazi u Međugorju?
Posebna povezanost svetog Leopolda Bogdana Mandića i Međugorja vidljiva je upravo uz međugorske ispovjedaonice. Kao što su ljudi u Padovi satima čekali red za ispovijed kod svetog Leopolda, tako i danas hodočasnici iz cijeloga svijeta u Međugorju čekaju na sakrament pomirenja.
Zbog toga nije slučajno da se njegov kip nalazi upravo ondje gdje se svakodnevno ispovijedaju brojni vjernici. Međugorje se s razlogom često naziva “ispovjedaonicom svijeta”, a sveti Leopold, poznat kao apostol Božjeg milosrđa, ondje ima posebno mjesto.
Kako je postavljen kip sv. Leopolda u Međugorju?
U vrijeme kada je kip postavljen, župnik u Međugorju bio je fra Ivan Landeka stariji. Prisjećajući se toga razdoblja, govorio je kako su se hodočasnici i ranije ispovijedali s lijeve strane crkve, najprije na otvorenom prostoru i uz crkvu, a potom u prvim drvenim ispovjedaonicama.
Prve drvene ispovjedaonice, njih jedanaest, postavljene su 1993. godine. Bio je to početak uređenja prostora koji će kasnije postati jedno od najprepoznatljivijih mjesta u Međugorju. Nakon postavljanja ispovjedaonica ostao je neiskorišten prostor, a talijanski hodočasnici predložili su da se upravo ondje postavi kip svetog Leopolda Bogdana Mandića.
Ideja je bila snažno povezana s činjenicom da je sveti Leopold 16. listopada 1983. proglašen svetim, kao i s riječima pape Ivana Pavla II., koji je u više navrata isticao važnost njegova ispovjedničkog poslanja.
Talijanski umjetnik Carmello Puzzolo izradio je skicu kipa. Nakon što je prijedlog prihvaćen, kip je izrađen i izliven, a značajan dio troškova pokrili su talijanski hodočasnici iz okolice Padove, grada u kojem je sveti Leopold proveo najveći dio svojega svećeničkog života.
Kip svetog Leopolda u Međugorju postavljen je 1998. godine. Od tada je postao mjesto molitve za brojne hodočasnike koji se utječu ovom svecu i mole njegov zagovor.
Mali rastom, velik svetošću
Sveti Leopold bio je niskog rasta, ali je duhovno bio iznimno velik. Upravo je zato njegov kip u Međugorju zamišljen u naravnoj veličini. Njegova fizička malenost nikada nije bila prepreka veličini njegova poziva, služenja i svetosti.
Fra Ivan Landeka stariji lijepo je sažeo simboliku njegova mjesta u Međugorju: budući da je Međugorje postalo mjesto u koje ljudi iz cijeloga svijeta rado dolaze na ispovijed, logično je da upravo taj mali, ali veliki fratar ispovjednik, pronađe svoje mjesto uz međugorske ispovjedaonice.
Smrt, proglašenje blaženim i svetim
Iscrpljen dugogodišnjom ispovjedničkom službom i bolešću, sveti Leopold Bogdan Mandić preminuo je 30. srpnja 1942. u Padovi. Vjerni narod odmah ga je počeo častiti kao sveca, a glas o njegovoj svetosti brzo se proširio po mnogim zemljama i kontinentima.
U Hrvatskoj je njegovo štovanje osobito širio kardinal Alojzije Stepinac.
Papa Pavao VI. proglasio je Leopolda Bogdana Mandića blaženim 2. svibnja 1976. godine na Trgu svetog Petra u Rimu. Svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 16. listopada 1983. godine.
Danas ga vjernici časte kao sveca ispovjedaonice, apostola Božjeg milosrđa i zaštitnika braće kapucina u Hrvatskoj. Njegov život ostaje snažan podsjetnik da se svetost često ne ostvaruje u velikim riječima, nego u tihoj vjernosti, strpljivosti i ljubavi prema svakom čovjeku, piše Velimir Begić/Radio Mir Međugorje
