Prije nekoliko godina, u povodu 40. obljetnice ukazanja Kraljice mira u Međugorju, u emisiji „Susret” Radiopostaje Mir Međugorje gostovao je fra Ivan Landeka stariji, nekadašnji međugorski župnik koji je tu službu obnašao od 1991. do 2000. godine.
U razgovoru se prisjetio vremena svojih prvih susreta s Međugorjem, službe u ratnim godinama, pastoralnih izazova, odnosa s hodočasnicima, vidjelaca, ali i najvažnijih trenutaka koji su obilježili njegovu župničku službu.
Govoreći o svom prethodniku fra Leonardu Oreču, fra Ivan je istaknuo kako je riječ o razboritom, pobožnom i teološki obrazovanom čovjeku koji je bio duboko vezan uz Međugorje. Naglasio je kako je fra Leonard, i prije i nakon svoje službe u župi, ostao važna osoba za razumijevanje svega što se tih godina događalo u Međugorju.
Fra Ivan je podsjetio kako je u vrijeme fra Leonarda nastavljeno otkupljivanje zemljišta oko crkve, započeta priprema dugoročnog uređenja prostora crkve, Brda ukazanja i Križevca, a poduzeti su i brojni koraci koji su tada bili od velike važnosti za pastoralni život župe i prihvat hodočasnika.
Prvi susreti s Međugorjem
Fra Ivan Landeka prisjetio se kako je u vrijeme prvih ukazanja bio student teologije u Njemačkoj. Nakon povratka u Hercegovinu, kao mladi svećenik bio je pozvan u Međugorje kako bi pomagao ispovijedati.
Kako je kazao, taj prvi ozbiljniji dodir s Međugorjem dogodio se upravo kroz sakrament ispovijedi. Posebno mu je ostala u sjećanju potreba ljudi da se ispovijede u miru, bez žurbe, uz strpljenje i pažnju svećenika.
Istaknuo je kako je s vremenom sve više shvaćao posebnost međugorskog ispovjednog iskustva. Vjernici su, kako je rekao, dolazili pripremljeni za ispovijed, a mnoge je upravo molitva krunice poticala na povratak sakramentima, nerijetko i nakon mnogo godina.
Međugorje u ratnim godinama
Poseban dio razgovora bio je posvećen vremenu rata. Fra Ivan je rekao kako je rat donio iznenađenje i šok, a mnogi su ljudi napustili Međugorje. Kroz župu su prolazili vojnici, izbjeglice i prognanici, a brojne obitelji nalazile su privremeni smještaj kod ljudi koji su imali mogućnosti primiti ih.
Unatoč teškim okolnostima, hodočasnički život se postupno obnavljao. Fra Ivan je naglasio kako u takvim vremenima nije bilo “velike mudrosti”, nego je najvažnije bilo prihvatiti ljude onakvima kakvi jesu i pomoći im koliko se može.
Govoreći o budućnosti Međugorja u tom razdoblju, rekao je kako mu je najteža bila neizvjesnost, premda nikada nije sumnjao u Međugorje.
Molitveni program i ispovijed kao središte
Fra Ivan je posebno naglasio važnost molitvenog programa u Međugorju. Prema njegovim riječima, on je nastajao dijelom spontano, dijelom iz franjevačke duhovnosti i djelovanja fratara koji su služili u župi.
Molitva krunice za vrijeme ispovijedi započela je kako oni koji čekaju na ispovijed ne bi bili u zamoru, nego uronjeni u molitvu. Iz toga se razvio prepoznatljiv duhovni ritam Međugorja.
Kao temelj međugorske pobožnosti fra Ivan je naveo sakramente, molitvu krunice, klanjanje Presvetom, klanjanje križu, post, pomirenje, euharistiju, Bibliju i križ.
Susreti s hodočasnicima i vidiocima
U razgovoru je fra Ivan govorio i o hodočasnicima koji su iz godine u godinu dolazili u sve većem broju. Već 1982. i 1983. godine bilježeni su masovniji dolasci vjernika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te inozemstva.
Posebno je istaknuo doprinos fratara iz okolnih župa i samostana koji su rado dolazili pomagati u ispovijedanju. U kratkom vremenu, kazao je, moglo se okupiti i desetak do petnaest fratara za ispovijed, a subotom su okolni samostani slali dodatne ispovjednike.
Fra Ivan je govorio i o vidiocima, koje je bolje upoznao tek dolaskom u župu. Opisao ih je kao različite osobe, različita karaktera i temperamenta, koje su živjele normalnim životom, samostalno i odgovorno.
“Nema poruke nad porukom Radosne vijesti”
Na kraju razgovora fra Ivan Landeka osvrnuo se na ono što mu je bilo najteže, ali i najljepše u službi u Međugorju. Najtežom je nazvao neizvjesnost vezanu za budućnost Međugorja, dok je kao najljepše istaknuo susrete s brojnim ljudima, osobito onima koji su bili zauzeti za stradalnike, siromašne i potrebite.
Zaključio je snažnom porukom kako iznad svega ostaje Radosna vijest.
“Nema poruke nad porukom Radosne vijesti.”U povodu 40. obljetnice ukazanja Kraljice mira u Međugorju, u emisiji „Susret” Radiopostaje Mir Međugorje gostovao je fra Ivan Landeka, stariji, koji je u Međugorju obnašao službu župnika od 1991. do 2000. godine.
U razgovoru se prisjetio vremena svojih prvih susreta s Međugorjem, službe u ratnim godinama, pastoralnih izazova, odnosa s hodočasnicima, vidjelaca, ali i najvažnijih trenutaka koji su obilježili njegovu župničku službu.
Govoreći o svom prethodniku fra Leonardu Oreču, fra Ivan je istaknuo kako je riječ o razboritom, pobožnom i teološki obrazovanom čovjeku koji je bio duboko vezan uz Međugorje. Naglasio je kako je fra Leonard, i prije i nakon svoje službe u župi, ostao važna osoba za razumijevanje svega što se tih godina događalo u Međugorju.
Fra Ivan je podsjetio kako je u vrijeme fra Leonarda nastavljeno otkupljivanje zemljišta oko crkve, započeta priprema dugoročnog uređenja prostora crkve, Brda ukazanja i Križevca, a poduzeti su i brojni koraci koji su tada bili od velike važnosti za pastoralni život župe i prihvat hodočasnika.
